Svaki objekt u svemiru privlači svaki drugi objekt silom (gravitacijska sila, FG) koja djeluje duž pravca kroz središta objekata, a proporcionalna je umnošku masa objekata i obrnuto proporcionalna kvadratu udaljenosti između njih.
m1 i m2 su mase objekata a r je udaljenost između njih. G je univerzalna gravitacijska konstanta a iznosi 6.67•10-26 N m2 kg-2. Strogo govoreći ovaj zakon vrijedi samo za objekte koje možemo smatrati materijalnim točkama. Inače, gravitacijsku silu treba računati integriranjem sila između različitih elemenata mase. Newtonov zakon gravitacije izveden je iz Keplerovih zakona, koji opisuju gibanje planeta, te uz fizikalnu pretpostavku da je Sunce središte i izvor gravitacijske sile.
Ispravnije je Newtonov zakon gravitacije napisati uz pomoć vektorske jednadžbe:
u kojoj su r1 i r2 položajni vektori masa m1 i m2.
Gravitacijske sile djeluju na daljinu, što znači da djeluju kroz prostor bez materijalnog dodira među objektima. Newtonov zakon gravitacije izveden je iz Keplerovih zakona za planetarna gibanja, uz fizikalnu pretpostavku da je sunce središte i izvor gravitacijske sile.
Također, svaki se objekt giba u smjeru djelovanja sile koja na njega djeluje, akceleracijom koja je obrnuto proporcionalna masi objekta. Za tijela na površini Zemlje, udaljenost r u izrazu za gravitacijsku silu praktički je jednaka polumjeru Zemlje, RE. Ako masu tog tijela označimo sa m a masu Zemlje sa RE, izraz za gravitacijsku silu kojom Zemlja djeluje na tijela na svojoj površini može se ovako napisati
pri čemu je g gravitacijska akceleracija, koja se iako ovisi o geografskoj širini, obično smatra konstantom približne vrijednosti 9.81 m s-2.
Papirna kromatografija je tip planarne kromatografije kod koje se kao stacionarna faza koristi filter papir. Mobilna faza (otapalo ili smjesa otapala) u koju je uronjen rub filter papira kapilarnim silama širi se prema vrhu papira. Pojedini sastojci smjese putuju različitim brzinama u smjeru širenja otapala kroz filter papir.
Kalij je 1807. godine otkrio Sir Humphry Davy (Engleska). Ime mu dolazi od arapske riječi qali što znači pepeo. To je mekani, bijeli metal čija svježa površina ima srebrnasti sjaj. Na površini se, u dodiru sa zrakom, brzo stvara mutan oksidni film. Burno reagira s vodom pri čemu se razvija vodik. Kalija u Zemljinoj kori ima skoro kao i natrija ali je relativno malo nalazišta kalijevih spojeva. Najvažniji minerali kalija su silvin (KCl) i karnalit (KCl·MgCl2·6H2O). Uglavnom se upotrebljava u organskoj sintezi i za izradu fotoćelija.
Potencijalna energija (Ep) jest energija pohranjena unutar tijela ili sustava kao posljedica mjesta, oblika ili stanja (uključuje gravitacijsku, električnu, nuklearnu i kemijsku energiju). Gravitacijska potencijalna energija je energija povezana sa stanjem razdvojenosti tijela koja se međusobno privlače gravitacijskom silom. Elastična potencijalna energija povezana je sa stanjem sabijenosti ili rastegnutosti elastičnog tijela (poput opruge). Toplinska energija povezana je s nasumičnim gibanjem atoma i molekula u tijelu.
Samarij je 1879. godine otkrio Paul Emile Lecoq de Boisbaudran (Francuska). Ime je dobio po mineralu samariskitu nazvanom tako u čast ruskog rudarskog inženjera Samarskog. To je srebrno bijeli metal koji je stabilan na suhom zraku. Oksidni sloj se formira na površini ako je izložen vlažnom zraku. Metal se sam zapali na zraku ako se zagrije na 150 °C. Glavni izvor teških lantanoida je gadolinit (Y, Ce, Cr, Be, Fe silikat), euksenit (sadrži Y, Ce, Er, Nb, Ti, U) i ksenotim (YPO4 s nešto Th i lakih lantanoida). Nalaze se i u monacitnim pijescima. Koristi se za izradu stakla koje apsorbira infracrveno zračenje, za izradu lasera i studijskih reflektora i kao apsorber neutrona u nuklearnom reaktoru. Upotrebljava se za izradu permanentnih magneta s najvećim otporom prema demagnetizaciji od svih poznatih materijala.
Skandij je 1879. godine otkrio Lars Fredrik Nilson (Švedska). Ime je dobio prema latinskom nazivu za Skandinaviju - Scandia. Mendeljejev ga je predvidio 1869. i dao mu ime ekaboron. To je mekani, srebrno bijeli metal koji brzo potamni na zraku. Smješta se u skupinu metala rijetkih zemalja skupa s lantanoidima. Burno reagira s vodom stvarajući vodik i netopljivi skandijev hidroksid. Reagira s kisikom iz zraka i halogenima. U prirodi se javlja u lantanoidnim mineralima monacitu i gadolinitu i u rijetkom silikatu thortveititu (Sc2Si2O7). Upotrebljava se u specijalnim živinim lampama i magnezijevim legurama.
Kod bezbojnih tekućina pogreška paralakse izbjegava se upotrebom Schellbachove birete. Ona ima s unutrašnje strane, nasuprot podjeli, utaljenu vrpcu od mliječnog stakla u sredini koje se nalazi plava crta. Razina tekućine vrlo se lako uoči jer plava crta, lomom svjetlosti u meniskusu, dobiva oblik dvostrukog šiljka.
Polumetali kao što su silicij ili germanij slabo vode električnu struju, ali porastom temperature raste njihova vodljivost. Vodljivost poluvodiča može se znatno povećati (oko 50 puta) ako se onečiste (dopiraju) malom količinom stranih atoma. Zamijeni li se atom silicija atomom 15. skupine (P, As, Sb) koji imaju jedan valentni elektron više od silicija, nastat će n-tip poluvodiča. Zamijeni li se atom silicija atomom 13. skupine (Al, Ga, In) koji imaju jedan valentni elektron manje od silicija, nastat će p-tip poluvodiča.
Srebrni kulometar jedan je od najtočnijih kulometara. Sastoji se od platinskog lončića koji djeluje kao katoda. U lončiću je otopina čistog srebrovog nitrata (c(AgNO3) = 1 mol/L). Anoda je štap od čistog srebra i nalazi se u poroznoj posudi koja sprječava da čestice koje se otkinu s anode dođu do katode. Gustoća struje na anodi ne bi smjela prijeći 0.2 Acm-2. Vaganjem platinskog lončića prije i poslije elektrolize dobije se masa srebra i iz nje se izračuna količina elektrike koja je prošla kroz kulometar (količina elektrike od 96500 C izluči 107.88 g srebra).
Generalić, Eni. "Londonova sila." Englesko-hrvatski kemijski rječnik & glosar. 29 June 2022. KTF-Split. {Datum pristupa}. <https://glossary.periodni.com>.
Glosar
Periodni sustav