Glutaminska kiselina spada u negativno nabijene aminokiseline. To je jedna od dvije aminokiseline koje sadrže karbonsku kiselinu u pobočnom lancu. Kao i sve nabijene aminokiseline i ova kiselina se često nalazi na površini bjelančevine utječući na njenu topljivost i ionski karakter. Asparaginska i glutaminska kiselina igraju važnu ulogu u aktivnim centrima enzima. Glutaminska kiselina se često naziva i glutamat jer je pri fiziološkom pH karboksilna kiselina disocirana u svoj anionski oblik. Glutaminska kiselina nije esencijalna kiselina jer ljudski organizam svu potrebnu kiselinu može sintetizirati iz drugih aminokiselina.
Saponifikacija je proces hidrolize estera pomoću vruće otopine natrij-hidroksida čime nastaje sol karboksilne kiseline. Obično se pojam saponifikacija odnosi na hidrolizu estera viših masnih kiselina čime se proizvode sapuni.
Otopine su homogene smjese čistih tvari. Otopine sadrže dvije ili više tvari pomiješanih u stanju molekulske disperzije. Komponenta koja se nalazi u otopini u većoj količini od ostalih komponenata naziva se otapalo, a ostale komponente nazivaju se otopljenim tvarima. Otopina može biti nezasićena, zasićena i prezasićena.
Glutamin je neutralna aminokiselina s polarnim pobočnim lancem. On je važni nositelj amonijaka i sudjeluje u sintezi uree. Važan je prekursor za sintezu purina i pirimidina. Glutamin ne spada u esencijalne aminokiseline ali to može postati u izvanredni situacijama, primjerice kod intenzivnih treninga, opeklina ili bolesti probanog sustava. Sintetizira se iz glutamata i amonijaka u prisutnosti enzima glutamin sintetaze.
Glicin najjednostavnije je građena aminokiselina. Iako je nepolaran ne doprinosi hidrofobnim interakcijama. Nedostatak pobočnog lanca daje glicinu mnogo veću konformacijsku slobodu ugradnje u bjelančevine. Nalazi se u sastavu gotovo svih bjelančevina i to u visokom postotku. To je ujedno i jedina aminokiselina koja nije optički aktivna. Glicin nije esencijalna aminokiselina i u najvećoj mjeri nastaje iz serina, ali se može dobiti i iz treonina.
Glikogen ili animalni škrob je polisaharid koji životinje (među njima i čovjek) koriste za skladištenje molekula glukoze. Organizam stvara glikogen iz viška glukoze i pohranjuje ga u jetri i mišićnom tkivu. Struktura mu je slična strukturi amilopektina iz škroba, ali je mnogo razgranatiji i veće relativne molekularne mase (može se sastojati od preko 100 000 glukoznih jedinica). Osnovni lanci glikogena sastoje se od molekula glukozne povezanih α(1→4) glikozidnim vezama. Pobočni lanci, vezani α(1→6) glikozidnim vezama, granaju se na približno svakih 10 ostataka glukoze (kod amilopektina je grananje na približno svakih 25 glukoznih jedinica). Pri napornom radu glikogen se cijepa nazad u glukozu a razgranata struktura omogućuje enzimima da hidrolizu započnu na više mjesta i tako brzo stvore organizmu potrebnu glukozu.
Generalić, Eni. "Zasićena mast." Englesko-hrvatski kemijski rječnik & glosar. 29 June 2022. KTF-Split. {Datum pristupa}. <https://glossary.periodni.com>.
Glosar
Periodni sustav