Benzini su različite smjese sastavljene od hlapivih, vrlo zapaljivih tekućih ugljikovodika (vrelišta od 40 °C do 200 °C) koje se koriste kao otapala i razrjeđivači. Često se kao sinonimi za riječ naphta uzimaju i druge lake frakcije nafte kao što su ligroin, petroleter i gazolin.
Benzin je skraćeni naziv za motorni benzin, uobičajeno pogonsko gorivo Otto motora.
Nepolarne molekule su molekule kod kojih ne dolazi do razdvajanja naboja, tako da ne postoji pozitivni i negativni kraj molekule. Primjerice Cl2 je nepolarna molekula (jer je sastavljena od istih atoma), CH4 je također nepolarna molekula (zbog svoje simetrije). Nepolarne molekule ne otapaju se u vodi jer ne mogu stvarati vodikove veze (hidrofobne su) ali se otapaju u lipidima i mastima (lipofilne su).
Nukleinske kiseline su najveće organske molekule, prijeko potrebne komponente svake žive stanice. Svaki nukleotid sadrži po jednu dušičnu bazu, jednu molekulu šećera pentoze i jednu molekulu fosforne kiseline. Dva su osnovna tipa nukleinskih kiselina u živim bićima: dezoksiribonukleinske kiseline (DNK) i ribonukleinske kiseline (RNK). DNK je prvi otkrio 1869. švicarski biokemičar Friedrich Miescher (1844.-1895.) u jezgrama spermija nekih riba.
DNK su sastavljene od dušičnih purinskih baza adenina (A) i gvanina (G), dušičnih pirimidinskih baza citozina (C) i timina (T), šećera dezoksiriboze i fosforne kiseline.
RNK su građene od istih blokova kao DNK, samo što je u njima pirimidinska baza timin zamijenjena uracilom (U), a šećer je riboza umjesto dezoksiriboze.
Dekapiranje je čišćenje kovina, uglavnom čeličnih limova, od okujine i rđe, uronjavanjem u razrijeđenu sumpornu (w(H2SO4) = 10 %) ili solnu kiselinu pri određenoj temperaturi (80 °C). Otopini se dodaje inhibitor radi sprječavanja piting korozije metala.
Polimer je tvar sastavljena od molekula visoke relativne molekularne mase čija se struktura sastoji od višestruko ponavljanih jedinica niske relativne molekularne mase (monomera). Broj monomera je velik i često nije točno poznat. Jedna molekula polimera naziva se makromolekula. Polistiren je lagani i čvrsti materijal dobiven polimerizacijom stirena (vinil benzena).
Polimorfija je pojavljivanje čvrste tvari u više inačica s različitim kristalnim strukturama. Različiti polimorfi imaju različite rasporede atoma unutar jedinične ćelije i imaju različita fizikalna svojstva. Prema broju polimorfa razlikujemo dimorfiju, trimorfiju itd. Kalcijev karbonat je dimorfan jer kristalizira heksagonski kao kalcit i rompski kao aragonit. Prevladavajuća kristalna struktura ovisi o temperaturi i tlaku.
Željezo je metal s polimorfnom strukturom. Svaka struktura je stabilna u određenom rasponu temperatura, na primjer, do temperature 912 °C željezo ima bcc kristalnu strukturu (α-željezo ili ferit). U temperaturnom području između 912 C i 1 394 °C kristalizira u fcc kristalnoj rešetki (γ-željezo ili austenit), a pri temperaturi 1 394 °C ponovo dolazi do polimorfne promjene iz fcc u bcc kristalnu strukturu (δ-željezo) koju zadržava do tališta.
Polimorfiju među elementima nazivamo alotropija.
Polipeptidi su peptidi koji se sastoje od deset ili više aminokiselina. Svojstva polipeptida uvjetovana su tipom i rasporedom aminokiselina od kojih je sastavljen.
Polisaharidi su spojevi koji se sastoje od velikog broja jednostavnih šećera (monosaharida) povezanih glikozidnom vezom. Polisaharidi sastavljeni samo od jedne vrste monosaharida nazivaju se homopolisaharidi a oni od više različitih vrsta heteropolisaharidi. Polisaharidi su često vrlo razgranate molekule s molekularnom masom od nekoliko milijuna. Kako imaju samo jednu slobodnu poluacetalnu skupinu na kraju dugog lanca polisaharidi ne pokazuju primjetnu reakciju na aldehide niti mutarotaciju. Najvažniji su predstavnici celuloza, škrob i glikogen.
Protoni su sastavni dijelovi atomske jezgre i o njihovom broju ovisi naboj jezgre. Redni broj elementa jednak je broju protona. Masa protona (mp) iznosi 1.672×10-27 kg, a naboj je +1 e.
Godine 1886. njemački fizičar Eugene Goldstein (1850.-1930.) primijetio je da u modificiranoj Crookesovoj cijevi sa šupljom katodom nastaju zrake koje se šire od anode (pozitivnog pola) i prolaze kroz katodu. Te pozitivne čestice Rutherford je nazvao protonima.
Generalić, Eni. "Zakon o određenom sastavu." Englesko-hrvatski kemijski rječnik & glosar. 29 June 2022. KTF-Split. {Datum pristupa}. <https://glossary.periodni.com>.
Glosar
Periodni sustav