Vaga s jednakim krakovima najjednostavniji je tip vage koji se temelji na principu poluge. Uporište (oslonac) oko koje se okreće poluga vage oštri je brid trostrane ahatne prizme koji se oslanja na ravnu pločicu od istog materijala. Na krajevima poluge, jednako udaljene od uporišta, na prizme noževe obješene su zdjelice. Točnost ove podjele, međusobni položaj prizmi i preciznost njihove obrade određuju kvalitetu vage. Na polugu vage, pod pravim kutom, učvršćena je kazaljka koja pokazuje je li vaga u ravnoteži.
Svaka vaga ima uređaj za kočenje/oslobađanje koji štiti osjetljive bridove prizmi od oštećenje, pogotovo u trenutku stavljanja i skidanja predmeta i utega s vage. Predmet koji se važe stavlja s na zdjelicu obješenu o jedan krak vage (obično lijevu) a odgovarajuća masa utega na zdjelicu obješenu o drugi krak vage. Vaga obavezno mora biti zakočena kada se predmeti ili utezi stavljaju na zdjelice.
Konstanta ravnoteže (K) prvi put se pojavljuje u zakonu o djelovanju masa koji su 1863. formulirali norveški kemičari C.M. Guldberg i P. Waage. Reverzibilna kemijska reakcija prikazana jednadžbom
u ravnoteži je onda kada je brzina napredne reakcije jednaka brzini povratne reakcije.
Konstanta ravnoteže definirana je odnosom ravnotežnih aktiviteta produkata i reaktanata
Kod praktičnih mjerenja često se aktiviteti zamjenjuju koncentracijama
Za reakcije u plinskoj fazi umjesto koncetracija upotrebljavaju se parcijalni tlakovi
Termodinamička konstanta K nema jedinicu, dok jedinica za Kp i Kc ovisi o broju molekula koje se pojavljuju u stehiometrijskoj jednadžbi (a, b, c i d).
Veličina konstante ravnoteže ovisi o temperaturi. Ako je napredna reakcija egzotermna, konstanta ravnoteže smanjuje se povećanjem temperature. Što je veća konstanta ravnoteže neke kemijske reakcije, to je ravnoteža više pomaknuta na stranu stvaranja produkata reakcije. Položaj uspostavljene ravnoteže može se mijenjati, ali ne i konstanta. Sustav u ravnoteži brani se od promjene tako da nastoji poništiti vanjski utjecaj (Le Chatelierov princip).
Konstanta ravnoteže kemijske reakcije izravno je proporcionalna promjeni standardne Gibbsove slobodne energije
Odnosi množina između reaktanata i produkata u kemijskoj reakciji predstavljaju stehiometriju kemijske reakcije, a temelji se na zakonu o održanju mase. Svaka kemijska reakcija ima svoje karakteristične odnose.
Primjerice, pri potpunom izgaranju metana
vidimo da jedan mol metana reagira s dva mola kisika dajući jedan mol ugljikova dioksida i dva mola vode.
Isto tako možemo napisati da 16 g metana reagira s 64 g kisika dajući 44 g ugljikova dioksida i 36 g vode.
Kemijska jednadžba nam simbolički prikazuje kvantitativan odnos između reaktanata i produkata. Svaka kemijska jednadžba mora biti uravnotežena. Poznavanje jednadžbe kemijske reakcije omogućuje nam da odredimo količine međusobno ekvivalentnih tvari.
Apsorbancija (A) je logaritam omjera intenziteta upadnog zračenja (Po) i propuštenog zračenja (P) kroz uzorak (izuzimajući efekte posude u kojoj je uzorak).
Apsorpcija svjetlosti kroz otopine može se matematički opisati Beer-Lambertovim zakonom
gdje je A apsorbancija na danoj valnoj duljini svjetlosti, ε je molarni apsorpcijski (ekstinkcijski) koeficijent (L mol-1 cm-1), svojstven svakoj molekulskoj vrsti i ovisan o valnoj duljini svjetlosti, b je duljina puta svjetlosti kroz uzorak (cm) a c je koncentracija tvari u otopini (mol L-1).
Za svako je ionizirajuće zračenje apsorbirana doza (D) energija zračenja koju apsorbira jedinica mase neke tvari. Biološki učinak zračenja u ozračenom organizmu ne ovisi samo o dozi apsorbirane energije već i o vrsti zračenja. Mjerna jedinica za apsorbiranu dozu je grej (Gy).
Rasprostranjenost tvari omjer je ukupne mase određenog elementa u Zemljinoj kori i ukupne mase Zemljine kore. Često se izražava u postotcima.
Akrilna kiselina je bezbojna tekućina, miriše na octenu kiselinu. Vrije pri 141 °C. Nastaje oksidacijom akroleina. Njeni esteri i derivati daju polimerizacijom bezbojne i prozirne plastične mase (organsko staklo).
Koeficijent aktiviteta (γ ili f) pokazuje odstupanje otopine od idealnog ponašanja. Koeficijent aktiviteta nekog iona opada s porastom koncentracije i naboja svih prisutnih iona u otopini. Tek kod vrlo razrijeđenih otopina koeficijent aktiviteta približava se jedinici. U jako razrijeđenim otopinama, kod kojih je m manje od 0.01, za približno određivanje koeficijenta aktiviteta može se upotrijebiti Debye-Huckelov granični zakon
gdje je γi = koeficijent aktiviteta vrste i, z = naboj iona a μ = ionska jakost otopine.
Koeficijent aktiviteta neelektrolita, odnosno neutralnih molekula jednak je jedinici.
Generalić, Eni. "Zakon o očuvanju mase." Englesko-hrvatski kemijski rječnik & glosar. 29 June 2022. KTF-Split. {Datum pristupa}. <https://glossary.periodni.com>.
Glosar
Periodni sustav