KEMIJSKI RJEČNIK

molalitet    →   molality

Molalitet (b; ranije m) komponente A jednak je omjeru količine (množine) otopljene tvari A i mase otapala.

Jedinica molaliteta je mol kg^-1.

Nernstov zakon razdjeljenja    →   Nernst’s division law

Nernstov zakon razdjeljenja kaže da se tvar raspodjeljuje između dva otapala tako da je omjer koncentracija te tvari pri nekoj temperaturi stalan, uz uvjet da se u oba otapala tvar nalazi u istom molekularnom obliku. Koeficijent razdjeljenja odnos je koncentracija tvari u otapalima A i B na određenoj temperaturi.

Pojava razdjeljenja iskorištava se za ekstrakciju tvari.

snižavanje tlaka pare    →   vapour pressure lowering

Tlak pare je koligativno svojstvo otopina. Tlak pare otopine uvijek je niži od tlaka pare čistog otapala. Omjer tlaka pare otopine i otapala približno je jednak množinskom udjelu otopljene tvari u otopini.

relativna gustoća    →   relative density

Relativna gustoća (d) jest omjer gustoće neke tvari pri određenoj temperaturi (obično 20 °C) i gustoće vode kod 4 °C. Budući da se mora specificirati temperatura mjerenja i uzorka i vode da bi se imala točno definirana veličina, upotreba ovog izraza nije preporučljiva. Za relativnu gustoću nekad se koristio i naziv specifična težina.

relativna molekularna masa    →   relative molecular mass

Relativna molekularna masa (M_r) neke tvari jest omjer prosječne mase formulske jedinke i 1/12 mase atoma nuklida ¹²C, odnosno relativna molekularna masa jednaka je zbroju relativnih atomskih masa koje čine formulsku jedinku. Tako bi relativna molekularna masa sulfatne kiseline, M_r(H₂SO₄) bila:

M_r(H₂SO₄) = 2·A_r(H) + A_r(S) + 4·A_r(O)

= 2·1.0079 + 32.066 + 4·15.999

= 2.0158 + 32.066 + 63.996

= 98.078

faktor zaostajanja    →   retardation factor

Faktor zaostajanja, R_F, (retardation factor) veličina je koja se upotrebljava u tankoslojnoj kromatografiji, a označava omjer udaljenosti središta mrlje do koje je došla neka tvar i udaljenosti fronte otapala od točke nanošenja uzorka.

R_F-vrijednost karakteristična je za dani spoj za određenu stacionarnu i mobilnu fazu. Usporedbom R_F-vrijednosti mogu se identificirati nepoznati spojevi.

salinitet    →   salinity

Salinitet (S) je mjera za količinu otopljenih soli u morskoj vodi. Salinitet je definiran kao ukupna količina otopljenih soli u morskoj vodi u promilima, ‰, (djelovima na tisuću) kada se svi karbonati pretvore u okside, bromidi i jodidi u kloride i kada se sve organske tvari kompletno oksidiraju.

Klorinitet je najstarija metoda za mjerenje saliniteta koja, temeljem ideje o stalnom omjeru otopljenih komponenti morske vode, pruža uvid u ukupnu količinu otopljenih soli u morskoj vodi mjerenjem koncentracije halida (klorida, bromida i jodida). Odnos između kloriniteta (Cl) i saliniteta dan u Knudsenovim tablicama jest

Ova formula koristila se do 1962., kada je JPOTS (Joint Panel for Oceanographic Tables and Standards) odredilo novu konstantu proporcionalnosti u Knudsenovoj formuli

U međuvremenu, razvoj uređaja za mjerenje električne vodljivosti doveo je do brze, jeftine i precizne metode za određivanja slanosti morske vode. Uveden je Praktični salinitet (S_P) kao zamjena za salinitet dobiven mjerenjem kloriniteta. Skala praktičnog saliniteta (Practical Salinity Scale 1978, PSS-78) definirana je preko K₁₅, odnosno odnosa električne vodljivosti uzorka mora pri t₆₈ = 15 °C i tlaku od jedne standardne atmosfere i otopine kalijevog klorida (KCl) u kojoj je maseni udio KCl točno 0.0324356 (32.4356 g KCl otopljeno je u 1 kg otopine) pri istom tlaku i temperaturi.

Praktični salinitet je bezdimenzijska veličina iako mu ponekad (pogrešno) pripisuju jedinicu "psu". U većini slučajeva može se pretpostaviti da su psu i ‰ sinonimi.

Prosječni salinitet morske vode je 35 ‰, što je oko 35 g soli otopljeno u 1 kg morske vode.

specifična težina    →   specific weight

Specifična težina (γ) definira se kao omjer težine elementa mase i pripadajućeg mu volumena. Kako je gustoća (srednja) definirana kao omjer mase i volumena, specifična težina može se izraziti i uz pomoć gustoće:

gdje je g gravitacijska akceleracija.

termometar    →   thermometer

Termometri su sprave za mjerenje temperature. Linearno i volumensko toplinsko rastezanje makroskopska su svojstva tvari i lakše su mjerljiva od mikroskopskih svojstava, kojima se definira temperatura. Stoga se mjerenjem tih svojstava može odrediti temperatura. Termometri koji se zasnivaju na toplinskom rastezanju tvari su sekundarni instrumenti: moraju se baždariti, tako da se usporede s nekim standardnim termometrom. U termometru s tekućinom, živa ili alkohol se nalaze u staklenoj posudici. Povećanjem temperature povećava se volumen tekućine, što uzrokuje podizanje tekućine uskom kapilarnom cjevčicom. Visina razine tekućine u cjevčici je mjera temperature. Živinim termometrom mjere se temperature između -39 °C i 300 °C. Niže temperature mjere se alkoholnim termometrom. Bimetalni termometri imaju spiralnu oprugu sastavljenu od dva metala, različitih koeficijenata linearnog rastezanja. Promjenom temperature metali se različito produžuju pa se savijanje spirale prenosi na kazaljku, čiji otklon je mjera temperature.