KEMIJSKI RJEČNIK

frakcijska destilacija    →   fractional distillation

Frakcijska destilacija je postupak razdvajanja tekućina bliskog vrelišta. Provodi se u frakcijskim ili rektifikacijskim kolonama na način da se destilacijom nastala parna faza kondenzira, a dobiveni kondenzat ponovo destilira. Postupak se ponavlja više puta. Kako parna faza uvijek sadrži više lakše hlapljive komponente od tekuće faze, na vrhu kolone izlazi para čiste lakše hlapljive komponente a na dnu tekućina teže hlapljive komponente.

slobodni radikal    →   free radical

Slobodni radikali jesu visokoreaktivni molekularni fragmenti koji imaju jedan ili više nesparen elektron. Mogu nastati fotolizom ili pirolizom kada se prekine veza bez stvaranja iona. U formulama, slobodni radikali se obično označavaju točkom (·CH₃, ·SnH₃, ·Cl). Slobodni radikali sudjeluju kao inicijatori ili intermedijeri u reakcijama oksidacije, fotolize i polimerizacije.

fruktoza    →   fructose

Fruktoza (voćni šećer) je ketoheksoza (šećer sa šest atoma ugljika i keto funkcionalnom skupinom) koja se može naći u voću i medu. Glukoza i fruktoza imaju istu molekularnu formulu, C₆H₁₂O₆, ali različitu strukturu. Čista fruktoza je bijela kristalinična krutina bez mirisa i po okusu je najslađi od svih šećera. Ako se fruktoza poveže glikozidnom vezom s glukozom nastaje disaharid saharoza (obični šećer). Polimerizacijom fruktoze nastaje polisaharid inulin. Stari naziv levuloza potječe od toga što fruktoza zakreće ravninu polarizirane svjetlosti u lijevo (za razliku od glukoze koja ju zakreće u desno).

gorivi članak    →   fuel cell

Gorivi članci su naprave koje pretvaraju kemijsku u električnu energiju. Razlikuju se od baterija po tome što se proces pretvorbe odvija sve dotle dok se u članak dovode gorivo i oksidirajuće sredstvo, dok je baterija napravljena s ograničenom količinom kemikalija, te je ispražnjena kada sve kemikalije izreagiraju. Gorivi članak je galvanski članak u kojem se na elektrodama odvijaju spontane reakcije. Gorivo (uglavnom vodik) oksidira se na anodi, a oksidans (gotovo uvijek kisik ili zrak) reducira se na katodi.

Neki gorivi članci koriste kao elektrolit vodene otopine, on može biti kiseli ili alkalni, a može biti i ionski vodljiva membrana namočena vodenom otopinom. Ovakvi gorivi članci rade na relativno niskim temperaturama, od sobne temperature do temperature vrenja vode. Neki gorivi članci kao elektrolit koriste taline soli (posebno karbonata) i rade na temperaturi od nekoliko stotina Celzijevih stupnjeva. Drugi koriste ionski vodljive čvrste tvari a rade na temperaturama blizu 1 000 °C.

fuleren    →   fullerene

Fuleren (puno ime, buckminsterfullerene) alotropska je modifikacija ugljika koja se sastoji od 60 ugljikovih atoma u obliku nogometne lopte. Postoje fulereni sačinjeni od različitog broja ugljikovih atoma i različitih veličina. Ugljikovi atomi u fulerenskoj molekuli raspoređeni su unutar peterokuta i šesterokuta. Fulerene su otkrili R.F. Curl Jr., H.W. Kroto i R.E. Smalley. Za ovo otkriće dodijeljena im je Nobelova nagrada za kemiju, 1996. godine.

digestor    →   fume hood

Digestor je poseban komad namještaja u laboratoriju za rad s tvarima koje razvijaju opasne plinove. Sastoji se od radnog stola prekrivenog ormarom sa staklenim stjenkama koji je spojen s dimnjakom radi odvođenja plinova. Prednja strana ormara je pomična i često ima otvore kroz koje se mogu provući ruke. Pravilna upotreba digestora i njegovo valjano funkcioniranje štiti radnike od izloženosti otrovnim ili neugodnim plinovima, parama i prašinama.

plin    →   gas

Plinovito agregatno stanje materije karakterizirano je činjenicom da plinovi ne posjeduju ni stalan oblik ni stalan volumen, već uvijek poprimaju oblik i volumen posude u kojoj se nalaze. Plinovi uvijek zauzimaju cijeli volumen posude neovisno o količini plina koji se u njoj nalazi.

boca ispiralica    →   gas washing bottle

Boca ispiralica (boca za pranje plinova ili Drechselova boca) omogućava jeftin ali učinkovit način za pranje i sušenje plinova. Plin u bocu ulazi kroz središnju vertikalnu dovodnu cijev čiji se vrh nalazi ispod površine medija za pranje (sušenje). Dovodna cijev na svom kraju može imati pločicu od sinteriranog stakla koja smanjuje veličinu mjehurića, čime se povećava kontaktna površina između plina i tekućine. Mjehurići plina prolaze kroz medij i izlaze kroz bočnu cijev koja se nalazi na vrhu boce. Ime je dobila po njemačkom kemičaru Edmundu Drechselu (1843.-1897.).

galvanski članak    →   galvanic celll

Galvanski članak (naponski članak, Voltin članak) jest elektrokemijski članak u kojem se kemijska energija spontano pretvara u električnu. Galvanski članak sastoji se od dva polučlanka, a svaki polučlanak od elektrode uronjene u elektrolit. Elektrolit može biti zajednički za obje elektrode ili različit za svaku elektrodu. Dva elektrolita odvajamo polupropusnom membranom ili ih spajamo elektrolitskim mostom. Ako se elektrode povežu nekim vodičem, elektroni putuju kroz vodič od negativnog pola prema pozitivnom polu.

Danielov članak je primjer galvanskog članka. Sastoji se od bakrene i cinkove elektrode, a kao elektrolit služe otopine bakrova(II) sulfata i cinkova sulfata odijeljene polupropusnom membranom. Kada se elektrode spoje električnim vodičem kroz strujni krug će proteći električna struja. Na negativnom polu (cinkovoj elektrodi) zbiva se proces oksidacije A na pozitivnom polu (bakrenoj elektrodi) zbiva se proces redukcije.

Elektromotornu silu galvanskog članka možemo izračunati iz razlike redoks potencijala tvari koja se reducirala (bakra) i tvari koja se oksidirala (cinka).

Galvanski članak može se shematski prikazati upotrebom okomite crte. Uobičajeno je da se oksidirana vrsta piše s lijeve strane.

Ime je dobila u čast talijanskog znanstvenika i liječnika Luigia Galvania (1737.-1798.).

globalno zatopljenje    →   global warming

Globalno zatopljenje ili efekt staklenika pojava je koja se zbiva u atmosferi zbog prisustva određenih plinova koji apsorbiraju infracrveno zračenje. Vidljive i ultraljubičaste zrake sposobne su prodrijeti kroz atmosferu i zagrijati Zemljinu površinu. Ovu energiju Zemlja reemitira kao infracrveno zračenje, koje zbog veće valne duljine biva apsorbirano od strane ugljikova dioksida. Posljedica toga je povećanje srednje temperature Zemlje i njene atmosfere (globalno zatopljenje). Slično se dešava i u stakleniku gdje svjetlost i duže ultraljubičaste zrake mogu proći kroz staklo ali infracrvenu radijaciju staklo apsorbira i dio reemitira u staklenik.

Ova pojava se smatra velikim rizikom i opasnošću za okoliš. Prosječno povećanje temperature može promjeniti klimu te može dovesti do otapanja ledenih polarnih kapa, a onda bi porast razine mora mogao imati katastrofične posljedice. Pokraj ugljikova dioksida, koji nastaje sagorijevanjem fosilnih goriva, negativan utjecaj na atmosferu imaju dušikovi oksidi, ozon, metan i klorofluorougljici.