Fotoelektrični efekt je pojava da se osvjetljivanjem pločica nekih metala oslobađaju elektroni. Kvante svjetlosti koji padnu na metalnu ploču metal apsorbira i energija fotona pretvara se u energiju fotoelektrona. Dio apsorbirane energije utroši se za izbacivanje elektrona iz metala, a preostali dio ostaje kao kinetička energija fotoelektrona. Energija fotona (hν) prema Einsteinovoj fotoelektričnoj jednadžbi jest
Dekapiranje je čišćenje kovina, uglavnom čeličnih limova, od okujine i rđe, uronjavanjem u razrijeđenu sumpornu (w(H2SO4) = 10 %) ili solnu kiselinu pri određenoj temperaturi (80 °C). Otopini se dodaje inhibitor radi sprječavanja piting korozije metala.
Platinu je 1735. godine otkrio Antonio de Ulloa (Južna Amerika). Ime je dobila po španjolskoj riječi platina što znači srebro. To je sjajni, srebrno bijeli metal. Kad je čist, kovak je i savitljiv. Zajedno s iridijem i osmijem čini skupinu teških platinskih metala. Platina se na zraku, nezaštićena, može zagrijavati na bilo koju temperaturu a da ne oksidira. Otporna je na sve kiseline osim zlatotopke. Pri povišenoj temperaturi reagira s talinama alkalija. U prirodi se pojavljuje obično kao pratitelj bakarnih i nikalnih ruda, ili u aluvijalnim ležištima. Četvrtina svih platinskih metala otpada na platinu. Upotrebljava se za izradu aparatura otpornih na koroziju, za izradu nakita i električnih kontakata. Skoro četvrtina proizvodnje platine se troši na katalizatore.
Plutonij su 1940. godine otkrili Glenn T. Seaborg Seaborg, Edwin M. McMillan, J. W. Kennedy i A. C. Wahl (USA). Ime je dobio po planetu Plutonu. To je sintetski radioaktivni srebrni metal. Reagira s kisikom iz zraka, kiselinama i vodenom parom. Otporan je na lužine. Plutonij je visokotoksičan element i ima ekstremno nisku dopuštenu dozu izloženosti. Plutonij se pripravlja u nuklearnim reaktorima bombardiranjem urana s neutronima, odnosno radioaktivnim raspadom neptunija-239. Služi kao fisijski materijal.
Otrovi su tvari koje kontaktom ili unošenjem u organizam slabe ili onemogućavaju normalne metaboličke procese i tako mijenjaju normalno funkcioniranje organa ili tkiva
Otrovi su tvari ili molekule koje se skupljaju na površini katalizatora i time blokiraju pristup aktivnim centrima ili uništavaju njihovu aktivnost.
Otrovi su tvari koje apsorbiranjem neutrone i time smanjuju nuklearnu reakciju. Prevelika količina otrova može potpuno zaustaviti lančanu reakciju.
Polidentantni liganadi sadrže više koordinacijskih mjesta (mogu dati više elektronskih parova) i grade komplekse prstenaste strukture (kelatne komplekse) zamjenjujući dva ili više monodentantna liganda. Takav ligand je EDTA koja ima 6 koordinacijskih mjesta i gradi s metalima komplekse uvijek u odnosu 1:1.
Polimorfija je pojavljivanje čvrste tvari u više inačica s različitim kristalnim strukturama. Različiti polimorfi imaju različite rasporede atoma unutar jedinične ćelije i imaju različita fizikalna svojstva. Prema broju polimorfa razlikujemo dimorfiju, trimorfiju itd. Kalcijev karbonat je dimorfan jer kristalizira heksagonski kao kalcit i rompski kao aragonit. Prevladavajuća kristalna struktura ovisi o temperaturi i tlaku.
Željezo je metal s polimorfnom strukturom. Svaka struktura je stabilna u određenom rasponu temperatura, na primjer, do temperature 912 °C željezo ima bcc kristalnu strukturu (α-željezo ili ferit). U temperaturnom području između 912 C i 1 394 °C kristalizira u fcc kristalnoj rešetki (γ-željezo ili austenit), a pri temperaturi 1 394 °C ponovo dolazi do polimorfne promjene iz fcc u bcc kristalnu strukturu (δ-željezo) koju zadržava do tališta.
Polimorfiju među elementima nazivamo alotropija.
Kalij je 1807. godine otkrio Sir Humphry Davy (Engleska). Ime mu dolazi od arapske riječi qali što znači pepeo. To je mekani, bijeli metal čija svježa površina ima srebrnasti sjaj. Na površini se, u dodiru sa zrakom, brzo stvara mutan oksidni film. Burno reagira s vodom pri čemu se razvija vodik. Kalija u Zemljinoj kori ima skoro kao i natrija ali je relativno malo nalazišta kalijevih spojeva. Najvažniji minerali kalija su silvin (KCl) i karnalit (KCl·MgCl2·6H2O). Uglavnom se upotrebljava u organskoj sintezi i za izradu fotoćelija.
Praseodimij je 1885. godine otkrio Carl F. Auer von Welsbach (Austrija). Ime je dobio od grčkih riječi prasios i didymos što znači zeleni blizanac. To je mekani, srebrnasti metal koji se može kovati. Na zraku se prekrije zelenom oksidnom prevlakom. Lako s otapa u vodi i kiselinama. Zapali se na zraku kada se zagrije i izgara do Pr2O3. Glavni izvor lakih lantanoida je mineral monacit (Ce, La, Nd, Pr fosfat) koji se nalazi u monacitnim pijescima. Koristi se za izradu piroforne legure od koje se rade kremenčići za upaljače, kod izrade studijskih reflektora i projektora kao i za bojanje stakla i keramike. Boja staklo u čisto žutu boju.
Prometij su 1945. godine otkrili J. A. Marinsky, Lawrence Glendenin i Charles D. Coryell (USA). Dobio je ime po Prometeju koji je po grčkoj mitologiji ukrao vatru od bogova. Postoji u dvije alotropske modifikacije. Prometij-145 je najstabilniji izotop i služi kao izvor beta-zračenja. Prometijeve soli svijetle u mraku plavo zelenom svjetlošću. To je otrovan i radiotoksičan metal. Ne pojavljuje se u prirodi. Nastaje kao produkt bombardiranja neodimija s neutronima. Upotrebljava se za izradu nuklearnih baterija gdje osvjetljavajući fotoćeliju proizvodi struju.
Generalić, Eni. "Vatrostalni metal." Englesko-hrvatski kemijski rječnik & glosar. 29 June 2022. KTF-Split. {Datum pristupa}. <https://glossary.periodni.com>.
Glosar
Periodni sustav