KEMIJSKI RJEČNIK

konstanta disocijacije    →   dissociation constant

Konstanta disocijacije je konstanta čija brojčana vrijednost daje odnos ravnotežnih koncentracija nedisociranog i disociranog oblika molekule. Što je konstanta disocijacije veća, to je više molekula disociralo.

Izraz disocijacija upotrebljava se i za reakcije ionizacije kiselina i baza u vodi. Primjerice, reakcija

često se piše kao disocijacija kiseline na ione

Konstanta ravnoteže za ovakvu reakciju naziva se konstanta disocijacije kiseline (K_a).

Koncentracija vode [H₂O] toliko je velika da se može smatrati konstantnom.

Slično tome, može se i ionizacija baze u vodi napisati kao

Konstanta disocijacije baze dana je s

K_a (K_b) je mjera za jakost kiseline (baze).

spektar elektromagnetskog zračenja    →   electromagnetic radiation spectrum

Valne duljine elektromagnetskih valova možemo prikazati pomoću spektra elektromagnetskih zračenja. Spektar elektromagnetskog zračenja podijeljen je na nekoliko područja od γ-zračenja vrlo kratkih valnih duljina i velike energije do radiovalova valnih duljina i preko 1 000 m. Ljudsko oko vidi samo uski dio elektromagnetskog spektra - vidljivo zračenje.

stupanj oksidacije    →   oxidation degree

Vidi oksidacijski broj

Paulijev princip zabrane    →   Pauli exclusion principle

Raspodjela elektrona u pojedinim kvantnim nivoima određena je Paulijevim principom zabrane, koji kaže da u atomu ne mogu dva elektrona imati iste vrijednosti sva četiri kvantna broja n, l, m_l i m_s. Švicarski fizičar rođen u Austriji Wolfgang Ernst Pauli (1900.-1958.) otkrio je taj princip 1925.

polivalentni elementi    →   polyvalent element

Polivalentni elementi se definiraju s brojem atoma monovalentnog elementa s kojima se spaja jedan atom dotičnog elementa. Tako je kisik u vodi dvovalentan (H₂O), dušik u amonijaku trovalentan (NH₃), ugljik u metanu četverovalentan (tetravalentan) (CH₄).

kvant    →   quantum

Kvant je najmanja količina energije koja se može emitirati određenom frekvencijom. Energija se predaje ili prima samo u iznosima koji su cijeli broj kvanta. Energija kvanta (E) iznosi

gdje je h Planckova konstanta s vrijednošću 6.63·10^-34 J s a ν frekvencija elektromagnetskog zračenja.

elektron    →   electron

Elektroni su elementarne čestice s negativnim električnim nabojem od (1.602 189 2±0.000 004 6)×10^-19 C i 1/1837 mase protona, odnosno (9.109 534±0.000 047)×10^-31 kg.

Elektron je 1897. otkrio engleski fizičar J.J. Thompson (1856.-1940.). On je ustanovio da prilikom provođenja elektrike kroz veoma razrijeđene plinove u Crookesovoj cijevi nastaju nevidljive zrake koje se od katode šire u pravcu i pod čijim utjecajem mnoge tvari fluoresciraju. Te zrake, katodne zrake, sastoje se od negativno nabijenih čestica koje se mogu skrenuti djelovanjem električnog i magnetskog polja.

Elektroni u atomu smješteni su u sedam ljuski oko jezgre, a maksimalni broj elektrona u svakoj ljusci ograničen je fizikalnim zakonima (2n²). Vanjska ljuska nije uvijek popunjena: natrij ima dva elektrona u prvoj ljusci (2×1² = 2), osam u drugoj (2×2² = 8) i samo jedan u trećoj ljusci (2×3² = 18). Elektron iz vanjske ljuske može prijeći u nepopunjenu ljusku drugog elementa ostavljajući atom pozitivno nabijenim. Valentni elektroni su oni elektroni koji mogu biti zarobljeni od drugog atoma ili dijeljeni s drugim atomom.

Elektroni mogu biti izbačeni iz atoma toplinom, svjetlošću, električnom energijom ili bombardiranjem visokoenergetskim česticama. Slobodni elektroni koji se spontano emitiraju raspadom radioaktivnih jezgri nazivaju se β-česticama.

elektronski afinitet    →   electron affinity

Elektronski afinitet je promjena energije koja se dešava kada atom, molekula ili radikal primi elektron. Za atom ili molekulu X može se reakcija pisati kao

Jedinica za elektronski afinitet jest kJ, ali se češće izražava u elektronvoltima.

Elektronski afinitet u istoj skupini opada s porastom atomskog broja, a u istoj periodi raste s porastom atomskog broja.

jednadžba brzine reakcije    →   rate equation

Jednadžba brzine reakcije je jednadžba koja opisuje ovisnost brzine reakcije o koncentraciji reagirajućih vrsta i ima oblik

gdje su a i b obično cijeli brojevi.

Rayleighovo rasipanje    →   Rayleigh scattering

Rayleighovo rasipanje je raspršivanje svjetla na česticama koje su mnogo manje od valne duljine svjetla.