KEMIJSKI RJEČNIK

Celsiusova temperaturna skala    →   Celsius temperature scale

Za nulu u Celsiusovoj temperaturnoj skali uzeto je ledište vode pri 101 325 Pa. Vrelište vode pri 101 325 Pa je uzeto kao druga referentna točka. Taj je raspon podijeljen na sto jednakih dijelova, a svaki dio odgovara 1 °C. Jedinice Celsiusove temperaturne skale, Celzijev stupanj (°C), i termodinamičke temperaturne skale, kelvin (K), identične su, odnosno

1 °C = 1 K

kiralne molekule    →   chiral molecule

Kiralne molekule jesu molekule koje ne mogu biti prevedene u svoju zrcalnu sliku. Uobičajeni su primjer za ove molekule organske molekule u kojima se nalazi asimetrično građeni ugljikov atom, tj. ugljikov atom na koji su vezana četiri različita atoma ili atomske grupe. Kiralne molekule razlikuju se jedino u optičkoj aktivnosti. Jedan izomer zakreće ravninu polariziranog svjetla u lijevo a drugi u desno. Smjesa jednakih dijelova lijevog i desnog izomera naziva se racemat.

Curie    →   Curie

Curie, obitelj francuskih znanstvenika:

Maria Curie-Sklodowska (1867.-1934.) bila je kemičarka i fizičarka, rodom Poljakinja. Studirala je u Parizu gdje se zajedno sa suprugom Pierrom posvetila istraživanju radioaktivnosti. Poslije Pierreove smrti nasljeđuje ga kao profesorica fizike na Sorboni. Iz velike mase uranova smolinca kemijskim putem izolirala vrlo malu količinu novog metala radija koji je milijun puta radioaktivniji od urana (1898.). Drugo je njezino otkriće radioaktivni element, nazvan u čast njezine domovine polonij. 1903. podijeljena je Nobelova nagrada za fiziku supruzima Curie i H. Becquerelu, a 1911. je Maria Curie sama dobila ovu nagradu za kemiju.

Pierre Curie (1859.-1906.) bio je fizičar. Osim radova koje je dao zajedno sa svojom suprugom, otkrio je (1902.) zakon radioaktivnog raspadanja. Našao je da radij stvara neprestano toplinu, otkrio je načelo simetrije u kristalografiji, aperiodičku analitičku vagu i dr.

invertni šećer    →   invert sugar

Invertni šećer je smjesa jednakih količina glukoze i fruktoze nastala hidrolizom saharoze (običnog šećera). Ime mu dolazi od činjenice da nastala smjesa zakreće ravninu polarizirane svjetlosti u suprotnom smjeru od saharoze. Saharoza zakreće ravninu polarizirane svjetlosti udesno ([α]_D = +66.5°). Invertni šećer zakreće ravninu polarizirane svjetlosti u lijevo ([α]_D = -22°) (obrnuto od kazaljke na satu) zbog jakog utjecaja ljevokretne prirode fruktoze ([α]_D = -92°).

Pravljenje umjetnog meda (invertni šećerni sirup): Otope se dva dijela šećera (1 kg) u jednom dijelu vode (0.5 kg) uz miješanje i lagano zagrijavanje. Doda se 1 g limunske kiseline ili sok od jednog limuna. Smjesa se zagrije do laganog vrenja i tako održava između 15 minuta i jednog sata. Krajnji rezultat je ljepljivi zlatni sirup koji se ostavi na sobnoj temperaturi da se ohladi.

srebrni kulometar    →   silver coulometer

Srebrni kulometar jedan je od najtočnijih kulometara. Sastoji se od platinskog lončića koji djeluje kao katoda. U lončiću je otopina čistog srebrovog nitrata (c(AgNO₃) = 1 mol/L). Anoda je štap od čistog srebra i nalazi se u poroznoj posudi koja sprječava da čestice koje se otkinu s anode dođu do katode. Gustoća struje na anodi ne bi smjela prijeći 0.2 Acm^-2. Vaganjem platinskog lončića prije i poslije elektrolize dobije se masa srebra i iz nje se izračuna količina elektrike koja je prošla kroz kulometar (količina elektrike od 96500 C izluči 107.88 g srebra).

standard    →   standard

Standardi su materijali koji sadrže točno poznatu koncentraciju analita. Služe za referentno određivanje nepoznate koncentracije ili kalibriranje analitičkih uređaja.

Točnost analitičkih mjerenja ovisi o tome koliko je rezultat blizu stvarnoj vrijednosti. Određivanje točnosti mjerenja obično zahtijeva kalibraciju analitičke metode s poznatim standardom. Ovo se često čini s nekoliko standarda različitih koncentracija nakon čega se pravi kalibracijska ili radna krivulja.

Koncentracija standardne otopine obično se određuje ili preciznim vaganjem potrebne količine čiste supstancije i otapanjem u točno poznatom volumenu (primarni standard) ili se vaganjem i otapanjem pripremi otopina približne koncentracije, a točna se koncentracija odredi titracijom s otopinom poznate koncentracije (sekundarni standard).

standardni elektrodni potencijal    →   standard electrode potential

Standardni elektrodni potencijal (E°) (standardni redukcijski potencijl) definiran je mjerenjem relativnih elektrodnih potencijala uz standardne uvjete (aktivitet 1, tlak 101 325 Pa i temperatura 25 °C) prema standardnoj vodikovoj elektrodi. Po konvenciji članak se piše tako da se oksidirani oblik piše prvi. Na primjer,

Elektromotorna sila gornjeg članka je -0.76 V pa je standardni elektrodni potencijal Zn²+|Zn polućelije -0.76 V.

Kada su aktiviteti oksidiranog i reduciranog oblika jednaki 1, tada je logaritamski član u Nernstovoj jednadžbi za elektrodni potencijal jednak nuli i imamo

Schrotterova aparatura za određivanje CO2    →   Schrotter apparatus for determination of CO2

Schrötterova aparatura za razgradnju (Schrötterov alkalimetar) koristi se za određivanje sadržaja karbonata u uzorcima vapnenca, gipsa, dolomita ili prašak za pecivo metodom gubitka težine. Aparaturu je osmislio 1871. austrijski kemičar Anton Schrötter von Kristelli (1802.-1875.). Težina ispunjene aparature manja je od 75 g (aparatura je visoka samo 16 cm) tako da se može vagati na analitičkoj vagi.

Procedura: U tikvicu C se kroz otvor D ubaci oko 0.5 g praškastog karbonatnog uzorka. Kolona za sušenje A napuni se do polovice koncentriranom sumpornom kiselinom (H₂SO₄) a lijevak B otopinom klorovodične kiseline (w(HCl) = 15 %). Sve zajedno se izvaže. Skinu se čepovi s oba dijela i polako, kapanjem, ispusti se HCl na uzorak. Iz razvijenog CO₂ ukloni se voda prolaskom kroz koncentriranu H₂SO₄ u posudi A i suhi CO₂ ispisti se u atmosferu. Kad se prestane razvijati CO₂ tikvica se zagrije do otprilike 80 °C kako bi se istjerao sav zaostali CO₂. Kroz gornji dio kolone za sušenje A lagano se isisava zrak pomoću vodene sisaljke sve dok se tikvica ne ohladi na sobnu temperaturu. Vrate se svi čepovi na svoje mjesto te se ponovno izvaže cijela aparatura. Gubitak mase jednak je količini ugljikovog dioksida oslobođenoj iz karbonata.