KEMIJSKI RJEČNIK

grafit    →   graphite

Grafit je alotrop ugljika. Dobar je vodič topline i elektriciteta. U grafitu atomi su povezani u heksagonalne prstenove koji su složeni u slojevima. Kako ovi slojevi lako klize jedan preko drugog grafit se često koristi kao kruto mazivo. Sintetski grafit dobiva se zagrijavanjem smjese gline (aluminijeva silikata) i koksa u procesu koji je izumio američki kemičar Edward Goodrich Acheson (1856.–1931.). U reakciji nastaje silicijev karbid koji pri 4150 °C gubi silicij ostavljajući čisti grafit.

specifična veličina    →   specific quantity

Specifična veličina jest način izražavanja ekstenzivnih veličina (npr., volumena, entalpije, toplinskog kapaciteta itd.). Dobije se tako da se stvarna vrijednost podijeli s masom. Rezultirajuća veličina naziva se specifični volumen, specifična entalpija itd.

samozapaljivi materijal    →   spontaneously combustible

Samozapaljivi materijali oni su materijali koji se spontano mogu zapaliti bez vanjskog izvora topline. Toplina potrebna za zapaljenje može se generirati i običnom reakcijom s kisikom iz zraka, apsorpcijom vlage, toplinom generiranom tijekom obrade ili čak radioaktivnim raspadom.

sustav    →   system

Sustav je područje koje se promata, izdvojeno od ostatka svemira (okoline). Sustav može biti od okoline odijeljen granicama koje spriječavaju prijenos mase (zatvoreni sustav), topline (adijabatski sustav), ili energije (izolirani sustav). Sustav koji izmjenjuje masu s okolinom je otvoreni sustav.

halogenirani ugljikovodik    →   halocarbon

Halogenirani ugljikovodici su spojevi koji sadržavaju samo ugljik, jedan ili više halogena, i ponekad vodik, primjerice ugljikov tetraklorid ili tetraklorometan (CCl₄), tetrabromometan (CBr₄). Niži članovi različitih homolognih nizova koriste se kao sredstva za hlađenje, sredstva za gašenje požara i kao sredstva za pjenjenje poliuretanske pjene. Polimerizacijom halogeniranih ugljikovodika nastaju plastične mase koje karakterizira visoka kemijska otpornost, visoka električna otpornost i dobra toplinska stabilnost.

tvrdoća    →   hardness

Tvrdoća je otpor materijala prema utiskivanju tijela određene veličine, oblika i poznatog opterećenja. Ova se definicija odnosi na sve tipove skala tvrdoća osim Mohrove skale, koja je zasnovana na otpornosti na grebanje i koristi se uglavnom za minerale. Najčešće korištene skale tvrdoća su: Brinellova (za lijevano željezo), Rockwellova (za lim i toplinski obrađeni čelik) i Knoop (za metale).

hidratacija    →   hydration

Hidratacija je proces vezanja molekula vode na ione ion-dipolnom vezom. Ioni u vodenoj otopini nalaze se obavijeni slojem molekula vode. Hidrataciju nekog spoja A⁺B^- možemo prikazati

Hidratacijom se oslobađa toplina hidratacije koja je to veća što je ion jače hidratiziran.

infracrveno zračenje    →   infrared radiation

Infracrveno zračenje je elektromagnetsko zračenje u području od 1 μm do 300 μm. Odgovorno je za prijenos topline zračenjem.

termitno zavarivanje    →   thermit welding

Termitno zavarivanje spada u skupinu zavarivanja taljenjem pri čemu se za taljenje metala koristi toplinska energija oslobođena kemijskom reakcijom između metalnog oksida i aluminija (aluminotermijsko zavarivanje).

Hessov zakon    →   Hesse’s law

Zakonitost termokemijskih pojava otkrio je 1840. ruski kemičar švicarskog porijekla Germain Henri Hess (1802.-1850.). Njegov zakon glasi: Reakcijska toplina neke kemijske promjene ne ovisi o putu kojim reakciju vodimo, već samo o početnom i konačnom stanju sustava. Hessov zakon poznat je i kao zakon o stalnosti zbroja toplina reakcije.

Na primjer, eksperimentalno je određena entalpija oksidacije grafita u ugljikov dioksid i ugljikova monoksida u ugljikov dioksid. Zbog ravnoteže

nije moguće odrediti entalpiju oksidacije grafita u ugljikov monoksid. Međutim, reakcijska toplina te reakcije može se izračunati primjenom Hessovog zakona.