KEMIJSKI RJEČNIK
katalitičko hidrogeniranje → catalytic hydrogenation
Katalitičko hidrogeniranje je uvođenje vodika u nezasićene ili nečiste ugljikovodične spojeve, uz prisutnost katalizatora, pri čemu nastaju zasićeni ili očišćeni (od npr. sumpora i dušika) ugljikovodični spojevi.
Dalton, John → Dalton, John
Dalton, John (1766.-1844.) britanski je kemičar i fizičar. Postavio je zakon o parcijalnim tlakovima (Daltonov zakon), ali je poznatiji po svojoj atomskoj teoriji, koju je objavio 1803. Također je proučavao sljepoću na boje (Daltonizam).
epimerizacija → epimerization
Epimerizacija je međusobna pretvorba jednog epimera u drugi. Enzim epimeraza katalizira epimerizaciju.
fermentacija → fermentation
Fermentacija (vrenje) je skup biokemijskih reakcija koje dovode do pucanja složenih organskih molekula u jednostavnije tvari. (npr. raspad šećera u alkohol i CO2). Fermentaciju kataliziraju enzimi.
formaldehid → formaldehyde
Formaldehid, HCHO, je najjednostavniji aldehid. Dobiva se katalitičkiom oksidacijom metanola (na 500 °C uz srebro kao katalizator).
idealni plin → ideal gas
Idealni plin je takav plin čije jedinke (atomi ili molekule) imaju ukupno zanemarivo malen vlastiti volumen. Također, između njih ne postoje Van de Waalsove sile pa se idealni plin ne može prevesti u tekuće ili čvrsto stanje. Idealni plin je teorijski koncept a realni plinovi mu se približavaju tek pri niskim tlakovima i visokim temperaturama.
kontaktni postupak → contact procedure
Kontaktni postupak je industrijski postupak za dobivanje sulfatne kiseline. Suhi i čisti sumpor dioksid i zrak prelaze preko katalizatora od vanadij pentoksida pri 450 °C pri čemu nastaje sumpor trioksid. SO3 se uvodi u koncentriranu sulfatnu kiselinu gdje nastaje dimeća sulfatna kiselina, razrjeđivanjem koje se dobije sulfatna kiselina željene koncentracije.
Einstein, Albert → Einstein, Albert
Albert Einstein(1879.-1955.) američki je fizičar njemačkog porijekla. Mladost je proveo u Minhenu, Italiji i Švicarskoj, gdje 1900. završava studij na Tehničkoj visokoj školi u Cirihu. Od 1902. do 1909. radi u Bernu u patentnom uredu. U tom razdoblju otkrio je niz osnovnih zakona prirode (brzinu svjetlosti kao maksimalnu brzinu, dilataciju vremena i novu interpretaciju dilatacije dužina, ekvivalentnost mase i energije, korpuskularnu prirodu svjetlosti i princip ekvivalencije, osnovu opće teorije relativnosti). Einsteinovo je glavno djelo teorija relativnosti koja je ne samo od osnovne važnosti kao temeljni okvir za daljnji razvoj teorijske fizike već duboko zahvaća i u filozofske koncepcije, napose o prostoru i vremenu, a povrh toga u probleme kozmologije i kozmogonije (Relativnost). Osim teorije relativnosti Einstein je fizici dao i druge važne priloge. Tako je 1905. uveo hipotezu o kvantnima svjetlosti ili fotonima, tj. pretpostavku da se svjetlost može shvatiti i korpuskularno, kao roj čestica, kada treba da se objasne neke pojave, napose fotoefekt (Hallwachs, 1888.). Godine 1917. izveo je prve kvantne zakone za materiju. Za radove na polju kvantne teorije dodijeljena je Einsteinu 1921. Nobelova nagrada za fiziku.
Citiranje ove stranice:
Generalić, Eni. "Teorije katalize." Englesko-hrvatski kemijski rječnik & glosar. 29 June 2022. KTF-Split. {Datum pristupa}. <https://glossary.periodni.com>.
Hrvatski