KEMIJSKI RJEČNIK

crno tijelo    →   blackbody

Idealno crno tijelo je teorijski objekt koji apsorbira sve zračenje koje padne na njegovu površinu (ništa ne reflektira) i emitira ga u obliku toplinskog zračenja.

baza    →   base

Povijesno gledajući (S. Arrhenius), baze su tvari koja disocirajući u otopinama daju OH- ione, pri čemu je rezultirajući pH veći od 7. Po Brønsted-Lowryjevoj teoriji baza je tvar koja je sposobna primiti proton (proton akceptor). Da bi se neka jedinka ponašala kao baza, mora biti prisutan proton donor (kiselina).

Najopćenitiju definiciju baza jdao je G. N. Lewis koji sve kemijske vrste koje mogu dati elektronski par naziva bazom. Otopine baza nazivamo lužinama.

Tipične baze su metalni oksidi, hidroksidi i spojevi (kao amonijak) koji daju hidroksid-ione u vodenim otopinama.

borani    →   borane

Borani su spojevi bora s vodikom (B₂H₆, B₄H₁₀, B₅H₉, B₅H₁₁...). Općenito se mogu dobiti djelovanjem kiseline na magnezijev borid Mg₃B₂. Svi borani su i po formuli i po strukturi iznenađujući spojevi. Sve više postaje prihvatljiva ideja da se borani smatraju spojevima koji sadrže tzv. tricentričnu vezu koja se sastoji od jednog elektronskog para koji obuhvaća tri atoma, što bi moglo biti u suglasnosti s teorijom molekulskih orbitala.

Braggov kut    →   Bragg angle

Braggov kut (Θ) jest kut između upadnih rendgenskih zraka i kristalnih ravnina za koji sekundarna radijacija pokazuje maksimalni intenzitet kao rezultat konstruktivne interferencije. Engleski fizičari William Bragg i njegov sin Lawrence Bragg dali su interpretaciju teorije difrakcije rendgenskih zraka na kristalima. Pojačanje rendgenske zrake nastupa kada je

Ova jednadžba naziva se Braggova jednadžba, a kut pri kojem se pojačava rendgenska zraka naziva se Bragovim kutem sjaja.

Iz Braggove jednadžbe možemo odrediti razmak između ravnina atoma d u kristalnoj rešetki eksperimentalnim određivanjem Braggovog kuta i poznavanjem valne duljine λ upotrijebljenih rendgenskih zraka. Isto tako iz Braggove jednadžbe možemo izračunati valnu duljinu λ ispitivanih rendgenskih zraka kad znamo d i θ.

Dalton, John    →   Dalton, John

Dalton, John (1766.-1844.) britanski je kemičar i fizičar. Postavio je zakon o parcijalnim tlakovima (Daltonov zakon), ali je poznatiji po svojoj atomskoj teoriji, koju je objavio 1803. Također je proučavao sljepoću na boje (Daltonizam).

idealni plin    →   ideal gas

Idealni plin je takav plin čije jedinke (atomi ili molekule) imaju ukupno zanemarivo malen vlastiti volumen. Također, između njih ne postoje Van de Waalsove sile pa se idealni plin ne može prevesti u tekuće ili čvrsto stanje. Idealni plin je teorijski koncept a realni plinovi mu se približavaju tek pri niskim tlakovima i visokim temperaturama.

Einstein, Albert    →   Einstein, Albert

Albert Einstein(1879.-1955.) američki je fizičar njemačkog porijekla. Mladost je proveo u Minhenu, Italiji i Švicarskoj, gdje 1900. završava studij na Tehničkoj visokoj školi u Cirihu. Od 1902. do 1909. radi u Bernu u patentnom uredu. U tom razdoblju otkrio je niz osnovnih zakona prirode (brzinu svjetlosti kao maksimalnu brzinu, dilataciju vremena i novu interpretaciju dilatacije dužina, ekvivalentnost mase i energije, korpuskularnu prirodu svjetlosti i princip ekvivalencije, osnovu opće teorije relativnosti). Einsteinovo je glavno djelo teorija relativnosti koja je ne samo od osnovne važnosti kao temeljni okvir za daljnji razvoj teorijske fizike već duboko zahvaća i u filozofske koncepcije, napose o prostoru i vremenu, a povrh toga u probleme kozmologije i kozmogonije (Relativnost). Osim teorije relativnosti Einstein je fizici dao i druge važne priloge. Tako je 1905. uveo hipotezu o kvantnima svjetlosti ili fotonima, tj. pretpostavku da se svjetlost može shvatiti i korpuskularno, kao roj čestica, kada treba da se objasne neke pojave, napose fotoefekt (Hallwachs, 1888.). Godine 1917. izveo je prve kvantne zakone za materiju. Za radove na polju kvantne teorije dodijeljena je Einsteinu 1921. Nobelova nagrada za fiziku.

električni dvosloj    →   electrical double layer

Električni dvosloj predstavlja strukturu naboja koji se akumulira uz elektrodnu površinu kada se elektroda uroni u elektrolitnu otopinu. Višak naboja na elektrodnoj površini kompenzira se viškom iona suprotnog naboja na strani otopine. Količina naboja funkcija je elektrodnog potencijala. Ovakva struktura predstavlja u biti kondenzator. Postoji nekoliko teorijskih modela koji opisuju strukturu dvosloja. Tri najčešća jesu Helmholtzov, Gouy-Chapmanov i Gouy-Chapman-Sternov model.

Lewis, Gilbert N.    →   Lewis, Gilbert N.

Gilbert Newton Lewis (1875.-1946.) američki je kemičar koji je teorijom elektronskih parova objasnio kovalentne veze i proširio pojam kiselina i baza.

prenapon    →   overpotential

Prenapon (η) je razlika između teorijskog potencijala članka i njegova stvarnog potencijala koji je potreban da bi se dana tvar izlučila na elektrodi pri određenoj struji. Vrijednost ovisi o elektrodnom materijalu i o gustoći struje.