KEMIJSKI RJEČNIK

atmosfera    →   atmosphere

1. Atmosfera je stupac zraka koji se pruža nekoliko stotina kilometara iznad površine Zemlje. Gustoća zraka smanjuje se s visinom. Atmosfera se sastoji od 78 % dušika, 21 % kisika i 0.9 % argona. Ostatak (0.1 %) čine ozon, vodena para, ugljikov dioksid, metan, helij i neon. Atmosfera je podijeljena u različita područja. Dva najniža sloja, troposfera (sloj najbliži Zemljinoj površini) i stratosfera, sadrže više od 99 % svih molekula u atmosferi.

2. Standardna atmosfera (atm) je zastarjela jedinica za tlak koja je jednaka tlaku zraka mjerenom kod srednje razine mora.

1 atm = 101 325 Pa

Tehnička atmosfera (at) je stara jedinica za tlak iz MKpS sustava.

1 at = 98 066.5 Pa

1 atm = 1.033 227 453 at

biokapacitet    →   biocapacity

Biokapacitet (ili biološki kapacitet) je sposobnost ekosustava za proizvodnju korisnih bioloških materijala i apsorpciju ljudskom aktivnošću stvorenog ugljikovog dioksida, upotrebom trenutačnih shema upravljanja i tehnologije ekstrakcije. Korisni biološki materijali su oni koji se upotrebljavaju u ljudskoj ekonomiji (što se smatra korisnim može se mijenjati iz godine u godinu). Biokapacitet nekog područja izračunava se množenjem stvarnog fizičkog područje s faktorom prinosa i odgovarajućim faktorom ekvivalencije.

Faktor prinosa je faktor koji račune razlike u produktivnosti koju pojedine zemlje ostvaruju na određenom tipu tla. Svaka zemlja svake godine daje faktor prinosa za oranice, pašnjake, šume i ribarstvo.

Faktor ekvivalencije temelji se na produktivnosti i on pretvara određeni tip tla u univerzalnu jedinicu za biološki produktivne površine, globalni hektar (gha).

sustav    →   system

Sustav je područje koje se promata, izdvojeno od ostatka svemira (okoline). Sustav može biti od okoline odijeljen granicama koje spriječavaju prijenos mase (zatvoreni sustav), topline (adijabatski sustav), ili energije (izolirani sustav). Sustav koji izmjenjuje masu s okolinom je otvoreni sustav.

cement    →   cement

Cement (lat. caementum - zidarski kamen) je skupno ime za hidraulična građevna veziva, tj. veziva koja samostalno otvrdnu pod vodom. Obično se pod tim imenom razumijeva portland-cement, koji se najviše upotrebljava. Dobiva se pečenjem prirodne ili umjetne smjese vapnenca i gline (odnos 3:1) do temperature sinteriranja (1450°C) i mljevenjem dobivenog produkta, klinkera, u fini prah. Nakvasi li se vodom i ostavi neko vrijeme (na zraku ili pod vodom), polako veže (zgusne se) i postupno otvrdne kao kamen. Zbog svojih izvanrednih svojstava ušao je u sva područja građevinske djelatnosti.

bakar    →   copper

Bakar je poznat od davnih vremena (~5000. godine prije Krista). Ime mu dolazi od latinske riječi za otok Cipar - Cyprium. To je svijetlo crvenkasti, sjajni metal. Relativno je mekan, ali žilav i savitljiv. Dobro vodi toplinu i električnu struju. Na zraku je stabilan, ali dužim stajanjem dobije zelenu patinu. Otapa se samo u oksidirajućim kiselinama. U prisutnosti kisika iz zraka otopit će se i u razrijeđenoj sulfatnoj kiselini i koncentriranoj kloridnoj kiselini. Bakar se u prirodi nalazi i elementaran, ali se pretežno javlja kao halkopirit (Cu₂S·Fe₂S₃), halkozin (Cu₂S), kovelin (CuS), kuprit (Cu₂O), malahit (CuCO₃·Cu(OH)₂), azurit (2CuCO₃·Cu(OH)₂) i bornit (Cu₅FeS₄). Oko pola proizvodnje bakra upotrebljava se za izradu vodiča električne struje. Zbog dobre toplinske vodljivosti od njega se izrađuju kotlovi, grijači i razni izmjenjivači topline. Važno područje primjene bakra je dobivanje legura, u prvom redu mjedi ili mesinga (Cu-Zn-legura) i bronce (Cu-Sn-legura).

diferencijalna termalna analiza    →   differential thermal analysis

Diferencijalna termalna analiza (DTA) postupak je koji se često koristi pri analizi materijala koji reagira ili se raspada na višim temperaturama. Prati se razlika u temperaturi između uzorka i inertnog referentnog materijala. Fazne promjene i kemijske reakcije što se odvijaju u uzorku s povećanjem temperature povećavaju temperaturnu razliku na temperaturama koje su karakteristične za uzorak.

difuzija    →   diffusion

Difuzija je spontano miješanje dviju ili više tvari kroz njihovu dodirnu površinu ili propusnu membranu. Čestice (atomi, molekule, ioni itd.) putuju iz područja više u područje niže koncentracije. Difuzija se najbrže odvija u plinovima, sporije u tekućinama a najsporije u čvrstim tijelima. Difuzija je jedan od mehanizama (uz konvekciju i migraciju) odgovoran za transport mase u otopini. Teoretska osnova difuzije dana je Fickovim zakonom.

spektar elektromagnetskog zračenja    →   electromagnetic radiation spectrum

Valne duljine elektromagnetskih valova možemo prikazati pomoću spektra elektromagnetskih zračenja. Spektar elektromagnetskog zračenja podijeljen je na nekoliko područja od γ-zračenja vrlo kratkih valnih duljina i velike energije do radiovalova valnih duljina i preko 1 000 m. Ljudsko oko vidi samo uski dio elektromagnetskog spektra - vidljivo zračenje.

univerzalni indikator    →   universal indicator

Univerzalni indikator je indikator koji pokazuje nekoliko različitih promjena boje u širokom pH području. Boja se koristi za direktno određivanje vrijednosti pH. Univerzalni indikatori su obično mješavine nekoliko indikatora.

eksperiment    →   experiment

Eksperiment (lat. experimentum - pokus) je postupak kojim se izaziva neka prirodna pojava radi opažanja, istraživanja i tumačenja. Eksperiment je kvalitativan ako se izvodi bez mjerenja; služimo li se mjerenjem, eksperiment je kvantitativan. Eksperimentalna metoda, tj. primjena eksperimenta kao sredstva za otkrivanje pravilnosti u pojavama, počela se svjesno i opsežno primjenjivati tek početkom novog vijeka, i to najprije u mehanici (Galilei). S područja fizikalnih procesa ona je postupno prenesena i na biološke pojave, a od druge polovice 19. stoljeća (Wundt) uspješno se primjenjuje i u psihologiji.