Relativna vlažnost zraka jest odnos parcijalnog tlaka vodene para u zraku i tlaka zasićene vodene pare pri istoj temperaturi, izraženo u postotcima.
Slane komore dizajnirane su za ispitivanja u korozivnoj atmosferi. Materijal koji se ispituje izloži se finoj maglici otopine natrijeva klorida (obično 5 %). Temperatura unutar komore održava se konstantnom (obično oko 35 °C). Ove komore napravljene su od nekorozivnih materijala.
Krivulja topljivosti je grafički prikaz promjene topljivosti u ovisnosti o temperaturi.
Haberov proces je industrijski postupak sinteze amonijaka iz dušika i vodika:
Reakcija je egzotermna i reverzibilna, tako da se prinos na amonijaku povećava na nižim temperaturama. Brzina reakcije je previše mala na normalnoj temperaturi, pa se reakcija provodi pri optimalnoj temperatura od oko 450 °C. U reakciji se kao katalizator koristi željezo s aluminijevim oksidom kao promotorom. Povišenjem tlaka reakcija se pomiče u smjeru nastajanja amonijaka, pa se koristi tlak od 250 atmosfera. Amonijak se uklanja iz reaktora čime se reakcija pomiče u smjeru nastajanja produkata. Kao izvor vodika u originalnom procesu koristio se vodeni plin, dok se danas koristi vodik dobiven reformiranjem zemnog plina.
Proces je vrlo važan jer je to jedini industrijski način fiksacije dušika iz zraka u svrhu dobivanja umjetnih gnojiva i eksploziva. Postupak je razvio 1908. njemački kemičar Fritza Haber (1868.-1934.), a za industrijsku primjenu prilagodio ga je Carl Bosh (1874.-1940.), te se postupak još naziva Haber-Boshov postupak.
Hematit, Fe2O3, najrašireniji je i najstabilniji željezov oksid te jedna od najzastupljenijih željezovih ruda u prirodi. U laboratorijskim uvjetima hematit se može pripraviti različitim metodama kemijske sinteze. Kontrolom uvjeta sinteze pripravljaju se čestice hematita različitih oblika i veličine. Oblik i veličina kristala hematita određuju njegova fizikalna svojstva, a time i komercijalnu primjenu, npr. kao pigmenata, senzora ili katalizatora.
Željezovi oksidi imaju značajnu tehnološku primjenu. Tradicionalno se upotrebljavaju kao pigmenti, pokrivaju široki raspon boja od žute do crne. Željezovi oksidi kao pigmenti otporni su na kiseline i lužine te visoke temperature. Osim u proizvodnji boja koriste se u gumarskoj i građevinskoj industriji te industriji papira. Budući da su željezovi oksidi netoksični kao pigmenti, koriste se i u prehrambenoj, kozmetičkoj i farmaceutskoj industriji.
U 17. skupinu periodnog sustava spadaju fluor (F), klor (Cl), brom (Br), jod (I) i astat (At). Zajedničkim imenom nazivaju se halogenima (oni koji tvore soli) zbog toga što izravno s metalima daju soli. U vanjskoj ljusci imaju 7 elektrona pa su izrazito elektronegativni. Reagiraju sa skoro svim metalima i mnogim nemetalima. Reaktivnost im opada porastom atomske mase. Halogeni imaju jak neugodan miris i gore sjajnim plamenom.
U elementarnom stanju halogeni elementi prave dvoatomne molekule. Kako raste volumen atoma, rastu i Van der Waalsove privlačne sile. Tako su pri sobnoj temperaturi fluor i klor plinovi, brom tekućina, a jod i astat čvrste tvari.
Specifični toplinski kapacitet jest količina topline potrebna da se podigne temperatura jednog grama tvari za jedan Celzijev stupanj.
Samozapaljivi materijali oni su materijali koji se spontano mogu zapaliti bez vanjskog izvora topline. Toplina potrebna za zapaljenje može se generirati i običnom reakcijom s kisikom iz zraka, apsorpcijom vlage, toplinom generiranom tijekom obrade ili čak radioaktivnim raspadom.
Toplinski kapacitet količina je topline potrebna da se temperatura sustava povisi za jedan stupanj. Razlikujemo toplinski kapacitet pri stalnom tlaku (Cp) i toplinski kapacitet pri stalnom volumenu (CV). Kada se radi o jednom molu tvari, govorimo o molarnom toplinskom kapacitetu pri stalnom tlaku (Cp,m) i molarnom toplinskom kapacitetu pri stalnom volumenu (CV,m).
Generalić, Eni. "Temperatura zapaljenja." Englesko-hrvatski kemijski rječnik & glosar. 29 June 2022. KTF-Split. {Datum pristupa}. <https://glossary.periodni.com>.
Glosar
Periodni sustav