T-oblik molekule imaju molekule koje oko centralnog atoma imaju tri veze i 2 slobodna elektronska para. Atomi vezani na centralni atom leže na krajevima slova T s kutovima od 90° između njih. Elektronske orbitale usmjerene u vrhove trigonske bipiramide posljedica su sp3d (ili dsp3) hibridizacije na centralnom atomu. ICl3 ima T-oblik molekule.
Tetraedarska geometrija molekule onaj je oblik kod kojeg u molekuli postoje četiri veze na centralnom atomu bez slobodnih elektronskih parova. Atomi vezani na centralni atom leže na vrhovima tetraedra s kutom od 109.5° između njih. Tetraedarski raspored elektronskih orbitala posljedica je sp3 hibridizacije na centralnom atomu. Npr. amonijev ion (NH4+) i metan (CH4) imaju tetraedarsku geometriju molekule.
Trigonska bipiramidalna geometrija molekule oblik je molekule kod kojeg je na centralni atom vezano pet veza bez ijednog slobodnog elektronskog para. Tri veze su raspoređene u ekvatorijalnoj ravnini atoma pod kutom od 120° svaka, a druge dvije su na osi centralnog atoma. Aksijalne veze su pod pravim kutom u odnosu na ekvatorijalne veze. Elektronske orbitale usmjerene u vrhove trigonske bipiramide posljedica su sp3d (ili dsp3) hibridizacije na centralnom atomu. Molekula PCl5 ima trigonsku bipiramidalnu geometriju.
Trigonska planarna geometrija molekule onaj je oblik kod kojeg su tri veze vezane na centralni atom u molekuli bez ijednog slobodnog para elektrona. Veze su raspoređene u ekvatorijalnoj ravnini s međusobnim kutovima od 120°. Elektronske orbitale usmjerene prema vrhovima trokuta posljedica su sp2 hibridizacije na centralnom atomu. Karbonatni ion (CO32-) ima trigonsku planarnu geometriju molekule.
Ako se materijalna točka (čestica, sitno tijelo) giba tako da joj se položajni vektor mijenja od nekog početnog rp do konačnog rk, onda je pomak, Δr, materijalne točke
Srednja brzina materijalne točke, v, definira se kao kvocijent pomaka, Δr, i vremenskog intervala, Δt, u kojemu je taj pomak nastao:
Trenutačna brzina, v, dobiva se kao granična vrijednost srednje brzine kad se Δt približava nuli:
Brzina je vektorska veličina. Ako nacrtamo stazu materijalne točke kao krivulju u koordinatnom sustavu, trenutačna brzina u bilo kojoj točki krivulje je uvijek u smjeru tangente na krivulju. Srednja brzina jest, pak, vektor istog smjera kao i vektor pomaka, Δr.
SI jedinica za brzinu je m s-1.
Prijenosne (pune, trbušaste, volumetrijske) pipete upotrebljavaju se u volumetrijskoj analizi kada je potrebno točno uzeti manji volumen otopine uzorka ili reagensa. Gornja cijev prijenosne pipete ima na sebi prstenastu oznaku (marku) koja nam označava njen nazivni volumen. Oznaka temperature ima prefiks TD (to deliver) ili Ex (lat. iz) što znači da je pipeta baždarena na istjecanje ili izlijevanje tekućine. Usisavanjem (ustima, propipetom ili vodenom sisaljkom) povuče se tekućina malo iznad oznake i otvor pipete zatvori vrškom kažiprsta. Obriše se vanjska stjenka pipete i laganim popuštanjem kažiprsta tekućina se ispusti do oznake. Oznaka mora biti tangenta na donji rub meniskusa tekućine. Pipeta se prazni tako da maknemo kažiprst i pustimo da tekućina slobodno isteče, sačekamo još 15 s i na kraju lagano povučemo vrhom pipete po stjenci posude. Zabranjeno je ispuhivati pipetu.
X-zrake ili rendgenske zrake nalik su na svjetlosne zrake, ali mnogo kraće valne duljine (od 10-11 m do 10-9 m ili od 0.01 nm do 1 nm) koje nastaju bombardiranjem atoma visokoenergetskim česticama. X-zrake mogu proći kroz mnoge vrste materijala pa se upotrebljavaju u medicini i industriji za ispitivanje unutrašnje strukture.
Kitozan (u trgovinama dolazi i pod imenom hitozan) linaearni je polisaharid sastavljen od slučajno raspoređenih jedinica N-acetil D-glukozamina i D-glukozamina. Dobiva se djelomičnom deacetilacijom prirodnog polimera hitina. Da bi se nazvao kitozan, deacetilirani hitin treba sadržavati minimalno 60 % slobodnih amino skupina u polimeru. Zahvaljujući amino skupinama D-glukozamina, kitozan je moguće protonirati (nastaje polikation velike gustoće naboja), što je jedan od uzroka jedinstvenih svojstava ovog biopolimera, kao što su topljivost u vodi, antibakterijska svojstva, biorazgradnja bez toksičnih otpada i biokompatibilnost.
Tvrdoća vode potječe od otopljenih soli kalcija i magnezija. Kalcij i magnezij nalaze se u prirodnim vodama u obliku hidrogenkarbonata, sulfata, klorida ili nitrata. Ove soli su štetne u vodama jer reagiraju sa sapunima, stvarajući netopive spojeve, a uz to se i talože na zagrijanim površinama kotlova i cijevi.
Prolazna tvrdoća, koju čine hidrogenkarbonati kalcija i magnezija, može se ukloniti zagrijavanjem vode duže vrijeme pri 90 °C do 100 °C, pri čemu se hidrogenkarbonat raspada na karbonat, ugljikov dioksid i vodu:
Stalnu tvrdoću čine pretežno sulfati, kloridi i nitrati kalcija i magnezija. Ona se ne može ukloniti zagrijavanjem vode na temperaturu vrenja. Ukupna tvrdoća jednaka je zbroju prolazne i stalne tvrdoće. Prolaznu tvrdoću čini karbonatna tvrdoća (hidrogenkarbonati), a stalnu nekarbonatna tvrdoća.
Tvrdoća vode izražava se u njemačkim, engleskim ili francuskim stupnjevima ili u mg CaCO3 u 1 dm3 vode.
Klasifikacija voda | |
---|---|
Tvrdoća | Koncentracija kalcijevog karbonata (mg/L) |
Meka voda | 0 to 75 |
Srednje tvrda voda | 75 to 150 |
Tvrda voda | 150 to 300 |
Jako tvrda voda | over 300 |
Generalić, Eni. "Srednji slobodni put." Englesko-hrvatski kemijski rječnik & glosar. 29 June 2022. KTF-Split. {Datum pristupa}. <https://glossary.periodni.com>.
Glosar
Periodni sustav