KEMIJSKI RJEČNIK

alkalijski metal    →   alkali metal

Alkalijski metali su elementi 1. skupine periodnog sustava: litij (Li), natrij (Na), kalij (K), rubidij (Rb), cezij (Cs) i francij (Fr).. Imaju malu gustoću i toliko su mekani da se mogu rezati nožem. Svi su metali i burno reagiraju s vodom razvijajući toplinu i vodik. Reaktivnost im raste porastom atomske mase. Jednovalentni su i gotovo sve njihove soli lako su topljive u vodi. Grade jake baze koje potpuno disociraju na ione. Pridjev alkalni daje se svim tvarima s jako izraženim lužnatim osobinama.

anhidrid    →   anhydrous

Anhidridi (bez vode) su minerali koji ne sadrže kristaliziranu vodu. Na primjer, zagrijavajem bakrova(II) sulfata pentahidrata (CuSO₄•5H₂O) nastaje anhidrid bakrov(II) sulfat (CuSO₄). Anhidridi mogu nastati i kada se jednoj ili većem broju molekula kiseline, soli ili (rjeđe) baze oduzme jedna ili više molekula vode. Npr. sumporni trioksid SO₃ je anhidrid sumporne kiseline H₃SO₄.

brom    →   bromine

Brom je 1826. godine otkrio Antoine J. Balard (Francuska). Ime mu dolazi od grčke riječi bromos što znači smrad. To je tamno crvena do smeđa tekućina s zagušljivim, nadražujućim parama. Podržava gorenje i jaki je oksidans. Dobro se otapa u vodi stvarajući bromnu vodu. U prirodi se nalazi skoro isključivo kao bromid. Bromne pare su otrovne. Na koži izaziva teške rane koje teško zacjeljuju. Brom se u prirodi nalazi u redovito zajedno s klorom ako natrij bromid NaBr) i magnezij bromid (MgBr₂). Dobiva se uvođenjem elementarnog klora u vodenu otopinu bromnih soli. Upotrebljava se u organskoj sintetskoj industriji i za izradu fotografskih emulzija.

karbonati    →   carbonates

Karbonati su soli karbonatne kiseline. To su spojevi sastavljeni od kationa metala i karbonatnog aniona (CO₃^2-).

karboksilati    →   carboxylates

Karboksilati su zajednički naziv za sve soli koje daju karboksilne kiseline reagirajući s hidroksidima, karbonatima, hidrogenkarbonatima i drugim bazičnim reagensima.

kazein    →   casein

Kazein je bjelančevina koja se nalazi u mlijeku u obliku kalcijeve soli, a koristi se u industriji plastičnih masa i sintetičkih vlakana ili kao ljepilo.

kemijska jednadžba    →   chemical equation

Kemijska jednadžba je način prikazivanja kemijske reakcije upotrebom simbola za reagirajuće čestice (atome, molekule, ione itd.). Na lijevoj strani jednadžbe pišemo formule ili simbole čestica koje stupaju u kemijsku reakciju, reaktante. Na desnoj strani jednadžbe pišemo formule ili simbole čestica koje nastaju kemijskom reakcijom, produkte.

Kod reverzibilnih reakcija umjesto znaka jednakosti stavlja se dvostruka strelica a kod ireverzibilnih jednostruka. Ako reakcija sadrži više faza, uobičajeno je staviti oznaku faze u zagrade neposredno iz formule:

Brojevi a, b, c i d pokazuju relativni broj molekula koje sudjeluju u reakciji i nazivaju se stehiometrijski koeficijenti. Dogovoreno je da je stehiometrijski koeficijent pozitivan za reaktante a negativan za produkte. Ako je suma stehiometrijskih koeficijenata jednaka nuli, reakcija je uravnotežena.

Da bi se napisala jednadžba kemijske reakcije, moraju biti poznati svi reaktanti i produkti kemijske reakcije kao i njihovi stehiometrijski odnosi. Poznavanje jednadžbe kemijske reakcije omogućuje nam da odredimo količine međusobno ekvivalentnih tvari.

citrati    →   citrate

Citrati (lat. citrus - limun) su soli limunske kiseline.

koloid    →   colloid

Koloidi su sustavi dvije ili više faza u kojima najmanje jedna faza ima čestice dimenzija između 1 nm i 1 μm (10^-9 m – 10^-6 m). Dimenzije čestica, više od prirode čestica, karakteriziraju koloide. Koloidne čestice se ne mogu odijeliti filtriranjem jer su premalene i prolaze kroz pore filtar papira. Zbog malih dimenzija i male mase koloidne čestice se ne talože, već lebde u otopini, praveći koloidnu otopinu. Takva je otopina naizgled bistra, ali za razliku od prave otopine pokazuje Tyndallov efekt. Koloidne čestice mogu adsorbirat ione iz otopine čime nastaju koloidni ioni. Makromolekule (npr. bjelančevine) donja su granica veličine koloidnih čestica a čestice koje se još ne mogu vidjeti optičkim mikroskopom gornja su granica.

Koloidne čestice mogu biti plinovite, tekuće ili čvrste. Dijelimo ih na:

sole - disperzije čvrstih čestica u tekućini

emulzije - disperzije tekućine u tekućini

gelove - koagulirani oblik koloidnih sustava

aerosole - disperzije čvrstih ili tekućih čestice u plinu

pjene - disperzije plinova u tekućinama ili čvrstim tvarima

U prirodi ima veoma mnogo koloida, a mnoge tvari već po veličini svojih molekula pripadaju koloidima kao što su škrob ili bjelančevine.

Koloidi se mogu pripremiti disperzijom većih čestica ili kondenzacijom molekulskih otopina.

sastav oceanske vode    →   composition of ocean water

More je nezasićena homogena otopina koja se sastoji od vode kao otapala (96.5 %), otopljene soli (3.5 %), manjih količina partikularne tvari, otopljenih plinova i organskih sastojaka. Odnosi glavnih konstituenata oceanske vode su skoro konstantni u svim oceanima. Salinitet (ukupna koncentracija otopljenih soli) i koncentracija pojedinih konstituenata dana je u psu jedinicama (practical salinity units). U većini slučajeva može se pretpostaviti da su psu i stara jedinica ‰ sinonimi.

Prosječni sastav oceanske vode dan je u tablici: