KEMIJSKI RJEČNIK

analitička vaga    →   analytical balance

Analitička vaga je instrument za precizno određivanje mase tvari. Analitička vaga osjetljiv je i skup instrument, a o njezinoj ispravnosti i preciznosti ovisi točnost rezultata analize. Najrašireniji tip analitičke vage jest vaga nosivosti 100 g i osjetljivosti 0.1 mg. Ni jednu kvantitativnu kemijsku analizu nije moguće napraviti bez upotrebe vage jer, bez obzira na metodu koju koristimo, uvijek treba odvagati uzorak za analizu i potrebne količine reagensa za pripravu otopina.

Analitičke vage smještaju se u staklene ormariće koji ih štite od prašine i zračnih struja koje bi mogle poremetiti položaj ravnoteže. Stalak vage pričvršćen je na debelu staklenu ili kamenu ploču kako bi se manjile vibracije, dok se horizontalnost vage provjerava ugrađenom okruglom libelom . Os oko koje se okreće poluga vage oštri je brid trostrane ahatne prizme (ahat se odabire zbog svoje tvrdoće) koji se nalazi na ravnoj podlozi od istog materijala. Zdjelice su također obješene na ahatne noževe. Noževi (prizme) i ležajevi najodgovorniji su za preciznost analitičke vage i treba ih čuvati od oštećenja. Stoga poluga i zdjelice leže na ležajevima samo kada promatramo njihanje vage dok u svakom drugom slučaju vaga mora biti zakočena.

Princip rada moderne laboratorijske vage temelji se na svojem prethodniku - vagi s jednakim krakovima. Tijelo nepoznate mase stavlja se na jednu stranu vage a utezi poznate mase na drugu. Kada se pokazivač vrati u središnji položaj, sile na oba kraka su jednake, a težina nepoznatog predmeta odredi se iz masa dodanih utega.

Moderne elektroničke laboratorijske vage temelje se na mjerenju struje potrebne da se pokretna elektromagnetna zavojnica vrati na svoju nultu poziciju iz koje je pomaknuta zbog opterećivanja vage tijelom čija se masa mjeri.

baterija    →   battery

Baterija jest naprava koja pretvara kemijsku energiju u električnu. Proces na kojemu počiva rad baterije uključuje kemijske reakcije u kojima elektroni prelaze s jedne tvari na drugu, putem dvije polu-reakcije, od kojih jedna uključuje gubitak a druga dobitak elektrona. Baterija je elektrokemijski članak, podijeljen u dva polučlanak, a reakcija počinje kad se polučlanci spoje električki vodljivom stazom. Prijelaz elektrona iz jednog u drugi polučlanak odgovara električnoj struji. Svaki polučlanak sadrži i elektrodu. Elektroda koja daje elektrone u strujni krug kad se baterija izbija zove se anoda i negativni je terminal baterije. Elektroda koja, pak, prima elektrone zove se katoda i pozitivni je terminal baterije. Električni strujni krug zatvoren je elektrolitom, električki vodljivom tvari koja je smještena između elektroda i prenosi naboj između njih. U takozvanim mokrim člancima, elektrolit je tekućeg tipa a sadrži otopljene ione, čije gibanje stvara električnu struju; u suhim člancima elektrolit je čvrstog tipa - s mobilnim ionima kao nositeljima naboja, ili s ionskom otopinom unutar čvrste matrice.

bioplin    →   biogas

Bioplin je smjesa metana i ugljikova dioksida nastala anaerobnom razgradnjom otpada iz kućanstva, industrije ili poljoprivrede. Bioplin se može koristiti kao izvor energije u domaćinstvu za kuhanje, grijanje ili rasvjetu.

benzen    →   benzene

Benzen (benzol), C₆H₆, najjednostavniji je aromatski ugljikovodik, lako hlapiva tekućina karakteristična mirisa, vrelišta 80 °C, netopljiva u vodi, topljiva u benzinu, alkoholu i eteru. Gori jako čađavim plamenom, a pomiješan sa zrakom stvara eksplozivnu smjesu. Pare su mu vrlo otrovne.

Njemački kemičar Friedrich August Kekulé je, 1865., predložio strukturu molekule benzena kao heksagonalni prsten koji se sastoji od šest atoma ugljika s naizmjeničnim jednostrukim i dvostrukim ugljik-ugljik vezama. Takva struktura kaže da bi benzen trebao biti vrlo reaktivan ali to nije slučaj. Mi danas znamo da je struktura benzena doista šesterokutna, kod koje su sve C-C veze jednake i čija se duljina nalazi između onih za jednostruku i dvostruku vezu. To je objašnjeno time da se π-orbitale susjednih ugljikovih atoma preklapaju i tvore delokaliziranu molekulsku orbitalu koja se proteže oko prstena, dajući mu dodatnu stabilnost i sukladno tomu smanjenu reaktivnost. To je razlog zašto se strukturna formula benzena predstavlja kao šesterokut s krugom u sredini koji predstavlja delokalizirane elektrone.

binarna otopina    →   binary solution

Binarna otopina smjesa je dviju tekućina koje se potpuno miješaju. Vrelište binarne otopine ovisi o sastavu otopine i mogu postojati tri slučaja:

1. vrelišta otopina svih sastava leže između vrelišta čistih tekućina

2. vrelišta otopina nekog sastava leže iznad vrelišta čistih tekućina

3. vrelišta otopina nekog sastava leže ispod vrelišta čistih tekućina

butan    →   butane

Butan, C₄H₁₀, zasićeni je plinoviti ugljikovodik, javlja se u dva izvorna oblika (normalan b. i izobutan) u zemnom ulju. U promet dolazi u tekućem stanju u smjesi, osobito s propanom, komprimiran u željeznim bocama. Upotrebljava se kao gorivo u kućanstvu i sl.

karbolineum    →   carbolineum

Karbolineum je smjesa sastojaka katrana kamenog ugljena s vrelištem iznad 270 °C. To je crvenkasto-smeđe ulje mirisa na katran. Donedavno se najčešće primjenjivao kao sredstvo za zaštitu drva izloženog atmosferilijama (stupovi, ograde, klupe).

elektronski par    →   electron pair

Elektronski par su dva elektrona suprotnog spina smještena u zajedničku orbitalu koja predstavlja kemijsku vezu.

eutektik    →   eutectic

Eutektik je kruta otopina sastavljena od dviju ili više tvari koja ima niže talište od svake čiste komponente ili bilo koje njihove smjese.

Eutektička točka je najniža temperatura na kojoj eutektička smjesa može postojati u tekućoj fazi, i u njoj je jednak sastav tekuće i krute faze.

plin praskavac    →   fire-damp

Plin praskavac je smjesa od dva volumenska dijela vodika i jednog kisika; zapaljen jako eksplodira, plamen daje visoku temperaturu (2 000 °C).