Polimerizacija je reakcija spajanja više monomera u jednu dugačku molekulu čime nastaje polimer.
Polisaharidi su spojevi koji se sastoje od velikog broja jednostavnih šećera (monosaharida) povezanih glikozidnom vezom. Polisaharidi sastavljeni samo od jedne vrste monosaharida nazivaju se homopolisaharidi a oni od više različitih vrsta heteropolisaharidi. Polisaharidi su često vrlo razgranate molekule s molekularnom masom od nekoliko milijuna. Kako imaju samo jednu slobodnu poluacetalnu skupinu na kraju dugog lanca polisaharidi ne pokazuju primjetnu reakciju na aldehide niti mutarotaciju. Najvažniji su predstavnici celuloza, škrob i glikogen.
Upotrebom odgovarajućih radioaktivnih izotopa mogu se pratiti biokemijski procesi u biljkama, životinjama i ljudima mjereći radioaktivno zračenje primiješanog radioaktivnog indikatora. Umjetni radioaktivni izotopi imaju iste kemijske osobine kao i prirodni izotopi što omogućuje da te prirodne izotope obilježimo primjesom radioaktivnih izotopa i tako slijedimo put tih elemenata tijekom kemijske reakcije. Jedan od najvažnijih radioaktivnih indikatora jest radioaktivni ugljik 14C.
Redoks-titracija (oksidacijsko-redukcijska titracija) je titracija bazirana na redoks-reakciji. Npr. željezo u vodi se može odrediti tako da se otopljeno željezo prevede u Fe2+ i zatim titrira otopinom kalijeva permanganata (KMnO4), koji je jako oksidacijsko sredstvo.
Redukcijsko sredstvo može se definirati na različite načine ovisno o kontekstu u kojem se koristi. Naširoko se koristi kao ime za kemikaliju koja može poslužiti kao elektron-donor. Tako u reakciji:
cink se reducira (dobivajući elektrone) u reakciji s kationima željeza, čime Fe2+ automatski djeluje kao redukcijsko sredstvo.
Relativna molekularna masa (Mr) neke tvari jest omjer prosječne mase formulske jedinke i 1/12 mase atoma nuklida 12C, odnosno relativna molekularna masa jednaka je zbroju relativnih atomskih masa koje čine formulsku jedinku. Tako bi relativna molekularna masa sulfatne kiseline, Mr(H2SO4) bila:
Mr(H2SO4) = 2·Ar(H) + Ar(S) + 4·Ar(O)
= 2·1.0079 + 32.066 + 4·15.999
= 2.0158 + 32.066 + 63.996
= 98.078
Reverzibilan proces ili reakcija takav je proces koji se može odvijati u obrnutom smjeru pomoću infinitezimalno male promjene u uvjetima. Npr. voda i led postoje zajedno pri temperaturi od 0 °C i tlaku od 101 325 Pa. Malo povišenje temperature uzrokuje topljenje leda, isto tako malo smanjenje temperature uzrokuje zamrzavanje vode. Otapanje ili zamrzavanje pri ovim uvjetima može se smatrati reverzibilnim.
Reynoldsova značajka (Re) bezdimenzijska je veličina koja se upotrebljava u mehanici fluida, i definirana je s
gdje je ρ gustoća, v je brzina, l je duljina a η je viskoznost.
Zaštita žrtvovanom elektrodom zaštita je željeza ili čelika protiv korozije koristeći reaktivniji metal. Komadići cinkove ili magnezijeve slitine pričvrste se za tijela pumpi ili cijevi. Zaštićeni metal je katoda i ne korodira dok anoda korodira. Ovakvi se predmeti zovu žrtvovane anode. Žrtvovane elektrode moraju se periodično zamjenjivati ovisno o brzini trošenja.
Željezna cijev spojena je s reaktivnijim metalom, kao što je magnezij, koji će donirati svoje elektrone i sprječiti hrđanje željeza. Eventualno oksidirano željezo će se reducirati nazad u elementarno stanje.
Salinitet (S) je mjera za količinu otopljenih soli u morskoj vodi. Salinitet je definiran kao ukupna količina otopljenih soli u morskoj vodi u promilima, ‰, (djelovima na tisuću) kada se svi karbonati pretvore u okside, bromidi i jodidi u kloride i kada se sve organske tvari kompletno oksidiraju.
Klorinitet je najstarija metoda za mjerenje saliniteta koja, temeljem ideje o stalnom omjeru otopljenih komponenti morske vode, pruža uvid u ukupnu količinu otopljenih soli u morskoj vodi mjerenjem koncentracije halida (klorida, bromida i jodida). Odnos između kloriniteta (Cl) i saliniteta dan u Knudsenovim tablicama jest
Ova formula koristila se do 1962., kada je JPOTS (Joint Panel for Oceanographic Tables and Standards) odredilo novu konstantu proporcionalnosti u Knudsenovoj formuli
U međuvremenu, razvoj uređaja za mjerenje električne vodljivosti doveo je do brze, jeftine i precizne metode za određivanja slanosti morske vode. Uveden je Praktični salinitet (SP) kao zamjena za salinitet dobiven mjerenjem kloriniteta. Skala praktičnog saliniteta (Practical Salinity Scale 1978, PSS-78) definirana je preko K15, odnosno odnosa električne vodljivosti uzorka mora pri t68 = 15 °C i tlaku od jedne standardne atmosfere i otopine kalijevog klorida (KCl) u kojoj je maseni udio KCl točno 0.0324356 (32.4356 g KCl otopljeno je u 1 kg otopine) pri istom tlaku i temperaturi.
Praktični salinitet je bezdimenzijska veličina iako mu ponekad (pogrešno) pripisuju jedinicu "psu". U većini slučajeva može se pretpostaviti da su psu i ‰ sinonimi.
Prosječni salinitet morske vode je 35 ‰, što je oko 35 g soli otopljeno u 1 kg morske vode.
Generalić, Eni. "Prosječna brzina reakcije." Englesko-hrvatski kemijski rječnik & glosar. 29 June 2022. KTF-Split. {Datum pristupa}. <https://glossary.periodni.com>.
Glosar
Periodni sustav