Za nulu u Celsiusovoj temperaturnoj skali uzeto je ledište vode pri 101 325 Pa. Vrelište vode pri 101 325 Pa je uzeto kao druga referentna točka. Taj je raspon podijeljen na sto jednakih dijelova, a svaki dio odgovara 1 °C. Jedinice Celsiusove temperaturne skale, Celzijev stupanj (°C), i termodinamičke temperaturne skale, kelvin (K), identične su, odnosno
1 °C = 1 K
Temperaturno područje su najviša i najniža temperatura pri kojoj se neki proizvod može kontinuirano upotrebljavati bez gubljenja osnovnih svojstava. Npr. za električne izolatore često se navodi temperaturno područje na kojoj će taj izolator pružati odgovarajuću zaštitu od proboja struje.
Prijelazni elementi smješteni su središnjem dijelu periodnog sustava, u skupinama od 3. do 11. Popunjavaju d-podljuske prethodne ljuske, te ih zbog toga nazivamo i d-elementima.
Prvom nizu prijelaznih elemenata pripadaju skupine skandija (Sc), titanija (Ti), vanadija (V), kroma (Cr), mangana (Mn), željeza (Fe), kobalta (Co), nikla (Ni) i bakara (Cu). Često se i elementi 12. skupine (skupine cinka) svrstavaju u prijelazne elemente iako su d-podljuske već popunjene kod skupine bakra.
Unutar 6. i 7. periode nalaze se, u 3. podljusci, unutrašnji prijelazni elementi, (lantanoidi) i (aktinoidi). Prijelazni elementi su metali velike gustoće, tvrdoće i visokog tališta. Spojevi su im obično obojeni, a za njih je karakteristično stvaranje kompleksnih spojeva.
Achesonov proces je industrijski proces za dobivanje grafita i silicijevog karbida (karborund). Ime je dobio po svom izumitelju, američkom kemičaru Edwardu Goodrichu Achesonu (1856.–1931.). U ovom se procesu, u električnim pećima zagrijavaju (na temperature više od 2500 °C) čisti kvarcni pijesak (SiO2) i fino usitnjeni petrol-koks (C) pri čemu nastaje silicijev karbid prema reakciji:
Proučavajući utjecaj visoke temperature na proizvedeni karborund Acheson je otkrio da pri 4150 °C silicij ispari ostavljajući čisti grafit.
Aktinoidi (aktinidi) su smješteni unutar 7. periode u 3. podljusci. Imaju nepopunjene niže f-podljuske te se stoga nazivaju unutrašnji prijelazni elementi ili f-elementima. U skupinu aktinoida spadaju elementi od rednog broja 90 do rednog broja 103, a često se u aktinoide svrstava i aktinij (Ac). U skupinu aktinoida spadaju: torij (Th), protaktinij (Pa), uranij (U), neptunij (Np), plutonij (Pu), amercij (Am), kurij (Cm), berkelij (Bk), kalifornij (Cf), einsteinij (Es), fermij (Fm), mendelevij (Md), nobelij (No) i lawrencij (Lr). Svi poznati izotopi ovih elemenata radioaktivni su. Samo se Th i U u prirodi javljaju u znatnijim količinama. Tragovi Pa, Np i Pu pronađeni su u uranijevim i torijevim rudama a veće količine dobivaju se iz nuklearnih reaktora.
Adijabatski proces je svaki proces koji se odvija bez izmjene topline s okolicom. Općenito, kod adijabatskih procesa dolazi do pada ili porasta temperature sustava.
Alotropi su elementi koji se mogu javiti u dva ili više modifikacija u istom agregatnom stanju. Alotropi obično imaju različita fizikalna svojstva a često su im i kemijska svojstva različita.
Dijamant, grafit i fuleren su tri alotropske modifikacije elementa ugljika. Grafit je mekana, crna tvar koja vodi struju a dijamant je najtvrđa poznata tvar, proziran je i izolator. Ta dva alotropa ugljika razlikuju se jedan od drugoga po kristalnom obliku. Dijamant kristalizira u teseralnom a grafit u heksagonskom sustavu. Ugljikovi atomi u fulerenskoj molekuli raspoređeni su unutar peterokuta i šesterokuta i čine šuplju kuglu koja se sastoji od 60 i više ugljikovih atoma.
U nekim slučajevima alotropi su stabilni samo u određenom temperaturnom području koje je definirano temperaturom pretvorbe pri kojoj jedan alotrop prelazi u drugi. Primjerice, bijeli (metalni) kositar stabilan je ispod 13.2 °C a sivi (nemetalni) kositar stabilan je iznad 13.2 °C.
Izraz alotrop koristi se i za različite molekularne oblike nekog elementa. Elementarni kisik ima dvije alotropske modifikacije: obični kisik i kemijski aktivniji troatomni kisik - ozon.
Alotropija (gr. allos, drugačije, and tropos, ponašanje) je pojavljivanje elemenata u dva ili više različitih molekulskih ili kristalnih oblika koji imaju različita kemijska i fizikalna svojstva. Razlika između ovih oblika može biti u njihovoj kristalnoj strukturi (bijeli, crveni i crni fosfor), broju atoma u molekuli (dvoatomni kisik i troatomni ozon) ili u molekularnoj strukturi kapljevine (tekući helij i helij II).
U nekim slučajevima alotropi su stabilni samo u određenom temperaturnom području koje je definirano temperaturom pretvorbe pri kojoj jedan alotrop prelazi u drugi. Primjerice, bijeli (metalni) kositar stabilan je ispod 13.2 °C a sivi (nemetalni) kositar stabilan je iznad 13.2 °C. Ova vrsta alotropije naziva se enantiotropija. Alotropija kod koje nema temperature (točke) pretvorbe naziva se monotropija.
Izraz alotropija ne može se primijeniti na tvari u različitim agregatnim stanjima, npr. kada se led topi i prelazi iz čvrstog leda u tekuću vodu.
Alotropija općenito opisuje pojavu polimorfizma kod elemenata, dok se polimorfija odnosi na svaku tvar koja može imati više kristalnih struktura.
Jednadžba oblika
gdje je k konstanta brzine kemijske reakcije, A kolizijski faktor, Ea energija aktivacije, T temperatura, R plinska konstanta.
Dijagram ln k - 1/T jest pravac čiji je nagib -Ea/R a presjek s osi x lnA. Jednadžba se zove prema njenom autoru Svantu Arrheniusu.
Autooksidacija je spontano reagiranje s atmosferskim kisikom bez visokih temperatura i bez vidljiva sagorijevanja, A. uzrokuje postupno kvarenje nekih proizvoda, koroziju nekih metala i sl.
Generalić, Eni. "Prijelazna temperatura." Englesko-hrvatski kemijski rječnik & glosar. 29 June 2022. KTF-Split. {Datum pristupa}. <https://glossary.periodni.com>.
Glosar
Periodni sustav