More je nezasićena homogena otopina koja se sastoji od vode kao otapala (96.5 %), otopljene soli (3.5 %), manjih količina partikularne tvari, otopljenih plinova i organskih sastojaka. Odnosi glavnih konstituenata oceanske vode su skoro konstantni u svim oceanima. Salinitet (ukupna koncentracija otopljenih soli) i koncentracija pojedinih konstituenata dana je u psu jedinicama (practical salinity units). U većini slučajeva može se pretpostaviti da su psu i stara jedinica ‰ sinonimi.
Prosječni sastav oceanske vode dan je u tablici:
konstituent | udio ukupnih soli |
---|---|
klor | 55.3 % |
natrij | 30.8 % |
magnezij | 3.7 % |
sumpor | 2.6 % |
kalcij | 1.2 % |
kalij | 1.1 % |
Umrežavanje je povezivanje dvaju lanaca polimerne molekule preko elemenata ili skupina vezanih kovalentnom vezom na lanac makromolekule.
U prirodi se često umrežavaju polipeptidni lanci disulfidnim mostovima preko cisteinskih ostataka, kao u keratinu ili inzulinu. Polimeri se mogu umrežiti dodatkom kemijske tvari ili izlaganjem polimera visokoenergetskom zračenju. Primjerice: vulkanizacija gume sa sumporom, umrežavanje poistirena s divinilbenzenom ili umrežavanje polietilena zračenjem.
Umrežavanjem se smanjuje plastičnost polimera, pojačava jakost, toplinska i električna otpornost kao i otpornost na različita otapala.
Disocijacija je proces pri kojem se kemijska vrsta (molekula, ion i sl.) rastavlja na jednostavnije dijelove kao rezultat dodane energije (toplinska disocijacija) ili zbog djelovanja otapala (elektrolitička disocijacija). Disocijacija se može odvijati u plinovitoj, tekućoj ili krutoj fazi, ili se može dešavati u otopini. Primjer disocijacije je reverzibilna reakcija HI na visokoj temperaturi
Izraz disocijacija upotrebljava se i za reakcije ionizacije kiselina i baza u vodi. Primjerice, reakcija cijanovodične kiseline
često se piše kao disocijacija kiseline na ione
Frakcijska kristalizacija metoda je razdvajanja smjese topljivih spojeva. Smjesa se otopi u toplom otapalu a potom se postepeno snižava temperatura. Najmanje topljiva komponenta će se prva iskristalizirati ostavljajući ostale u otopini. Pažljivim odabirom otapala i kontrolom temperature ponekad je moguće ukloniti komponente jednu po jednu.
Netopljiva tvar je ona tvar koja se u navedenom otapalu ne otapa u zamjetnoj količini (primjerice kreda je netopljiva u vodi).
Destilirana voda (lat. destillare - kapati) dobiva se kondenzacijom vodene pare tako da ne sadrži otopljenih čvrstih tvari. Upotrebljava se kao otapalo u farmaciji i kemiji. Destilirana voda u ravnoteži je s ugljikovim dioksidom iz zraka i ima vodljivost oko 0.8×10-6 S cm-1. Ponovljenom destilacijom u vakuukmu može se postići vodljivost od 0.043×10-6 S cm-1 pri 18 °C. Ova granična vodljivost uzrokovana je ionizacijom vode
Ekstrakcija je izdvajanje tvari iz homogenih smjesa na osnovi njene različite topljivosti u različitim otapalima koja se međusobno ne miješaju. Kada se otopina neke tvari dovede u kontakt s drugim otapalom otopljena tvar će se zbog različite topljivosti raspodijeliti između njih. Ekstrakcija je učinkovita i brza metoda razdvajanja i koncentriranja tvari. Ekstrakciju je bolje izvesti više puta s manjom količinom otapala.
Henryjev zakon formulirao je 1803. engleski kemičar William Henry (1775.-1836.). Sadržaj plina otopljenog u tekućini pri određenoj temperaturi upravo je razmjeran parcijalnom tlaku tog plina iznad tekućine. Henryjev zakon vrijedi samo za slabo topljive plinove pri niskim parcijalnim tlakovima.
gdje je pi parcijalni tlak komponente i iznad otopine, xi je molarni udio u otopini a Kx je konstanta karakteristična za dani plin i otapalo.
Generalić, Eni. "Otapalo." Englesko-hrvatski kemijski rječnik & glosar. 29 June 2022. KTF-Split. {Datum pristupa}. <https://glossary.periodni.com>.
Glosar
Periodni sustav