KEMIJSKI RJEČNIK

relativna gustoća    →   relative density

Relativna gustoća (d) jest omjer gustoće neke tvari pri određenoj temperaturi (obično 20 °C) i gustoće vode kod 4 °C. Budući da se mora specificirati temperatura mjerenja i uzorka i vode da bi se imala točno definirana veličina, upotreba ovog izraza nije preporučljiva. Za relativnu gustoću nekad se koristio i naziv specifična težina.

relativna molekularna masa    →   relative molecular mass

Relativna molekularna masa (M_r) neke tvari jest omjer prosječne mase formulske jedinke i 1/12 mase atoma nuklida ¹²C, odnosno relativna molekularna masa jednaka je zbroju relativnih atomskih masa koje čine formulsku jedinku. Tako bi relativna molekularna masa sulfatne kiseline, M_r(H₂SO₄) bila:

M_r(H₂SO₄) = 2·A_r(H) + A_r(S) + 4·A_r(O)

= 2·1.0079 + 32.066 + 4·15.999

= 2.0158 + 32.066 + 63.996

= 98.078

faktor zaostajanja    →   retardation factor

Faktor zaostajanja, R_F, (retardation factor) veličina je koja se upotrebljava u tankoslojnoj kromatografiji, a označava omjer udaljenosti središta mrlje do koje je došla neka tvar i udaljenosti fronte otapala od točke nanošenja uzorka.

R_F-vrijednost karakteristična je za dani spoj za određenu stacionarnu i mobilnu fazu. Usporedbom R_F-vrijednosti mogu se identificirati nepoznati spojevi.

uzorak    →   sample

Kemijskoj analizi ne podvrgava se ukupna količina tvari, već samo jedan njen manji dio. Taj mali dio naziva se uzorkom za analizu i mora po sastavu predstavljati cjelinu tvari koja se analizira.

zasićena otopina    →   saturated solution

Zasićena otopina je otopina koja sadrži maksimalno moguću količinu otopljene tvari. Kada je otopina zasićena, postignuto je stanje ravnoteže jer je brzina otapajnja čvrste tvari i brzina rekristalizacije ista. Količina tvari koja se može otopiti varira s temperaturom; hladne otopine obično sadrže manje otopljene tvari nego vruće otopine. Plinovi su topljiviji u hladnim nego u vrućim tekućinama.

Koncentracija tvari u takvoj zasićenoj otopini naziva se topljivošću te tvari pri danoj temperaturi.

čistači    →   scavenger

Čistači su tvari koje uklanjaju tragove komponenti iz sustava ili reaktivne međuprodukte iz reakcija.

čvrste otopine    →   solid solution

Čvrste otopine jesu homogene smjese čistih tvari u čvrstom, odnosno kristalnom stanju. Npr. imamo čvrstu otopinu selena u sumporu koja za razliku od žutog sumpora ima žuto-smeđu boju.

otopina    →   solution

Otopine su homogene smjese čistih tvari. Otopine sadrže dvije ili više tvari pomiješanih u stanju molekulske disperzije. Komponenta koja se nalazi u otopini u većoj količini od ostalih komponenata naziva se otapalo, a ostale komponente nazivaju se otopljenim tvarima. Otopina može biti nezasićena, zasićena i prezasićena.

salinitet    →   salinity

Salinitet (S) je mjera za količinu otopljenih soli u morskoj vodi. Salinitet je definiran kao ukupna količina otopljenih soli u morskoj vodi u promilima, ‰, (djelovima na tisuću) kada se svi karbonati pretvore u okside, bromidi i jodidi u kloride i kada se sve organske tvari kompletno oksidiraju.

Klorinitet je najstarija metoda za mjerenje saliniteta koja, temeljem ideje o stalnom omjeru otopljenih komponenti morske vode, pruža uvid u ukupnu količinu otopljenih soli u morskoj vodi mjerenjem koncentracije halida (klorida, bromida i jodida). Odnos između kloriniteta (Cl) i saliniteta dan u Knudsenovim tablicama jest

Ova formula koristila se do 1962., kada je JPOTS (Joint Panel for Oceanographic Tables and Standards) odredilo novu konstantu proporcionalnosti u Knudsenovoj formuli

U međuvremenu, razvoj uređaja za mjerenje električne vodljivosti doveo je do brze, jeftine i precizne metode za određivanja slanosti morske vode. Uveden je Praktični salinitet (S_P) kao zamjena za salinitet dobiven mjerenjem kloriniteta. Skala praktičnog saliniteta (Practical Salinity Scale 1978, PSS-78) definirana je preko K₁₅, odnosno odnosa električne vodljivosti uzorka mora pri t₆₈ = 15 °C i tlaku od jedne standardne atmosfere i otopine kalijevog klorida (KCl) u kojoj je maseni udio KCl točno 0.0324356 (32.4356 g KCl otopljeno je u 1 kg otopine) pri istom tlaku i temperaturi.

Praktični salinitet je bezdimenzijska veličina iako mu ponekad (pogrešno) pripisuju jedinicu "psu". U većini slučajeva može se pretpostaviti da su psu i ‰ sinonimi.

Prosječni salinitet morske vode je 35 ‰, što je oko 35 g soli otopljeno u 1 kg morske vode.

specifični toplinski kapacitet    →   specific heat

Specifični toplinski kapacitet jest količina topline potrebna da se podigne temperatura jednog grama tvari za jedan Celzijev stupanj.