KEMIJSKI RJEČNIK

mast    →   fat

Masti su esteri glicerola i dugolančanih karbonskih kiselina (viših masnih kiselina). Primarna uloga masti u ljudskom organizmu jest uloga energetskog izvora (iz njih se dobije dvaput više energije nego iz ugljikohidrata). Masti mogu biti zasićene ili nezasićene. Zasićene masti uglavnom su u čvrstom stanju pri sobnoj temperaturi (maslac, mast, loj) dok su nezasićene uglavnom tekućine (ulja).

Nezasićene masti obično su biljnog porijekla, iako i riblja ulja također mogu imati visok postotak nezasićenih masnih kiselina. Biljna ulja mogu se očvrsnuti hidrogenacijom, tj. adicijom vodika na dvostruke veze. Hidrirana biljna ulja su često prisutna u margarinima.

Hidrolizom masti s natrijevim hidroksidom nastaje glicerol i sapun (mješavina natrijevih soli viših masnih kiselina).

vodik    →   hydrogen

Vodik je 1766. godine otkrio Sir Henry Cavendish (Engleska). Ime mu je dao Lavoisie od grčkih riječi hydro što znači voda i genes što znači tvoriti. To je plin bez boje i mirisa, netopljiv u vodi. Lako difundira kroz sve materijale. Zapaljiv je i pravi eksplozivne smjese u zraku. Zapaljen na zraku gori svijetlim vrućim plamenom dajući vodenu paru. Na povišenoj temperaturi lako se spaja s kisikom, sumporom i halogenim elementima. Procjenjuje se da 90 % svih atoma, odnosno skoro 3/4 mase svemira, otpada na vodik. Sve zvijezde, pa i Sunce, sastavljene su uglavnom od vodika (w>90 %). Vodik se u prirodi rijetko nalazi u elementarnom stanju, samo u višim slojevima atmosfere ili u vulkanskim plinovima. Uglavnom je vezan u spojevima od kojih su najrašireniji voda (H₂O), amonijak (NH₃) i razni organski spojevi. Čisti vodik se najčešće dobiva elektrolizom vode. Laboratorijski se dobiva reakcijom sulfatne kiseline i elementarnog cinka. Industrijski se dobiva prevođenjem vodene pare preko užarenog koksa. Upotrebljava se za sintezu amonijaka, hidriranje ugljena i ulja, proizvodnju kloridne kiseline i kao redukcijsko sredstvo.

ozonid    →   ozonide

Ozonidi su eksplozivni organski spojevi većinom uljaste tekućine neugodna mirisa. Nastaju ozonizacijom nekih zasićenih spojeva i važni su za utvrđivanje strukture.

parfem    →   perfume

Parfemi su smjese ili alkoholne otopine prirodnih ili umjetnih hlapljivih tvari ugodna mirisa. Obično sadrže biljna eterična ulja ili njima srodne estere, etere, aldehide i ketone.

kaljenje    →   tempering

Kaljenje je ubrzano hlađenje metala (obično čelika) s pogodne povišene temperature, čime se mijenjaju njegova svojstva, npr. čelik postaje tvrđi. Ovo se općenito postiže uranjanjem metala u vodu, ulje, otopinu polimera ili soli iako se ponekad koristi i hlađenje u struji zraka.

otpadna voda    →   waste water

Otpadne vode su vode koje se slijevaju iz stambenih, javnih ili industrijskih objekata. Mogu biti zagađene mineralnim i organskim tvarima ili mikroorganizmima.

nafta    →   petroleum

Nafta (zemno ulje) tamna je i viskozna tekućina koja se obično pronalazi ispod površine Zemlje ili morskog dna. To je vrlo složena smjesa različitih spojeva, pretežito ugljikovodika alkanskog, cikloalkanskog i aromatskog reda čiji se sastav mijenja od nalazišta do nalazišta.

fosfor    →   phosphorus

Fosfor je 1669. godine otkrio Hennig Brandt (Njemačka). Ime mu dolazi od grčke riječi phosphoros što znači donošenje (rađanje) svjetlosti. Fosfor se javlja u tri alotropske modifikacije. Bijeli fosfor je bijela do žuta mekana voštana krutina s nagrizajućim parama koja se ne otapa u vodi ali se otapa u mastima i uljima. Na zraku se sam od sebe zapali. Mekan je a u mraku svjetluca. Crveni fosfor je stabilan i netopljiv u svim otapalima. Crni fosfor je vrlo postojana krutina metalnog sjaja. Crveni fosfor nije otrovan, dok je bijeli vrlo otrovan. Udisanje njegovih para je, i u vrlo malim količinama, smrtonosno. U dodiru s kožom izaziva duboke opekline koje teško zarastaju. U prirodi se najčešće javlja u mineralima fosforitu (Ca₃(PO₄)₂) i apatitu (3Ca₃(PO₄)₂·Ca(ClF)₂). Dobiva se iz fosforita prženjem s kvarcnim pijeskom i ugljenom u električnim pećima. Bijeli fosfor se upotrebljava kao otrov za štakore, a crveni u industriji šibica.

zasićena mast    →   saturated fat

Zasićene masti u čvrstom su stanju pri sobnoj temperaturi. Zasićene masti u hranu dolaze uglavnom iz životinjskih izvora (govedina, mlijeko i mliječni proizvodi, crveno meso) ali također i iz tropskih biljnih ulja (kokosovog ili palminog ulja).

triglicerid    →   tryglyceride

Trigliceridi su esteri glicerola i tri masne kiseline. Oni su glavni sastojak biljnih ulja i životinjskih masti. Masne kiseline vezane za glicerol mogu biti iste ili različite. Prirodne masne kiseline u biljkama i životinjama biosintetiziraju se iz acetil CoA i imaju parni broj ugljikovih atoma (obično od 16 do 20 C-atoma).