KEMIJSKI RJEČNIK

gel    →   gel

Gel je koagulirani oblik koloidnih sustava u kojem obje faze prave trodimenzijsku mrežu kroz materijal (npr. želatina). Jedna od komponenti ponekad može biti uklonjena iz gela, primjerice voda zagrijavanjem silikagela.

micele    →   micelle

Micelle su električno nabijene koloidne čestice sastavljene od nakupina velikih molekula, kao što su, primjerice, sapuni i površinski aktivne tvari. U vodenim su otopinama hidrofilni krajevi ovakvih molekula na površini micele, dok se hidrofobni kraj (obično ugljikovodikov lanac) usmjerava prema središtu.

kobalt    →   cobalt

Kobalt je 1735. godine otkrio Georg Brand (Njemačka). Ime je dobio po njemačkom duhu koji čuva metale u zemlji - kobold ili od grčke riječi cobalos što znači rudnik. To je srebrno-plavi, sjajni, tvrdi metal koji zajedno sa željezom i niklom čini trijadu željeza. Površina mu je stabilna na zraku sve do 300 °C. Otapa se u kiselinama dok s lužinama praktički ne reagira. S koncentriranom nitratnom kiselinom kobalt prelazi u pasivno stanje. Feromagnetičan je sve do 1150 °C. Kobaltove para ili prašina i njegovi spojevi su toksični. U Zemljinoj kori javlja se u obliku arsenida i sulfida kao kobaltit (CoAs₂·CoS₂) i smaltit (CoS₂). Kobalt se obično dobiva kao nusproizvod pri preradi ruda bakra i nikla. Uglavnom se upotrebljava u metalurgiji za izradu legura otpornih na koroziju i legura za permanentne magnete. Kobalt-60 je umjetni izotop koji se koristi u medicini kao izvor gama zračenja.

koloid    →   colloid

Koloidi su sustavi dvije ili više faza u kojima najmanje jedna faza ima čestice dimenzija između 1 nm i 1 μm (10^-9 m – 10^-6 m). Dimenzije čestica, više od prirode čestica, karakteriziraju koloide. Koloidne čestice se ne mogu odijeliti filtriranjem jer su premalene i prolaze kroz pore filtar papira. Zbog malih dimenzija i male mase koloidne čestice se ne talože, već lebde u otopini, praveći koloidnu otopinu. Takva je otopina naizgled bistra, ali za razliku od prave otopine pokazuje Tyndallov efekt. Koloidne čestice mogu adsorbirat ione iz otopine čime nastaju koloidni ioni. Makromolekule (npr. bjelančevine) donja su granica veličine koloidnih čestica a čestice koje se još ne mogu vidjeti optičkim mikroskopom gornja su granica.

Koloidne čestice mogu biti plinovite, tekuće ili čvrste. Dijelimo ih na:

sole - disperzije čvrstih čestica u tekućini

emulzije - disperzije tekućine u tekućini

gelove - koagulirani oblik koloidnih sustava

aerosole - disperzije čvrstih ili tekućih čestice u plinu

pjene - disperzije plinova u tekućinama ili čvrstim tvarima

U prirodi ima veoma mnogo koloida, a mnoge tvari već po veličini svojih molekula pripadaju koloidima kao što su škrob ili bjelančevine.

Koloidi se mogu pripremiti disperzijom većih čestica ili kondenzacijom molekulskih otopina.

neptunij    →   neptunium

Neptunij su 1940. godine otkrili Edwin M. McMillan i P. H. Abelson (USA). Ime je dobio po planetu Neptunu. To je sintetski radioaktivni srebrni metal. Otporan je na alkalije. Reagira s kiselinama, kisikom i vodenom parom. Visoko je radiotoksičan. Neptunij se pripravlja u nuklearnim reaktorima bombardiranjem uranija-238 s neutronima.

nenewtonski fluid    →   non-Newtonian fluid

Nenewtonski fluid je fluid kojemu se viskozitet mijenja kada se mijenja gradijent brzine toka. Koloidne suspenzije i otopine polimera kao što su kečap i otopina škroba nenewtonski su fluidi.

precipitat    →   precipitate

Precipitat ili talog netopljiva je čvrsta tvar nastala reakcijom u otopini. Primjerice, kada se otopina srebrovog nitrata doda u otopinu natrijeva klorida istaloži se netopljivi srebrov klorid.

kondenzacija    →   condensation

1. Kondenzacija je proces u kojem plin prelazi iz plinovitog u tekuće agregatno stanje, obično je uzrokovana hlađenjem.

2. Kondenzacija u koloidnim sustavima označava proces skupljanja manjih čestica u veće čestice koloidnih dimenzija.

3. Kondenzacija je vrsta kemijske reakcije u kojoj se izdvajaju male molekule kao što su molekule vode, amonijaka, ugljikova dioksida.

dijaliza    →   dialysis

Dijaliza (grč. razrješavanje), postupak razdvajanja tvari iz otopine na temelju razlika u sposobnosti difuzije kroz polupropusne membrane (pergament, nitroceluloza, životinjske opne i sl.). Kroz takve membrane prolaze otopljene tvari a zaostaju čestice koloidnih dimenzija. Na taj se način iz otopine mogu odijeliti niskomolekularni od visokomolekularnih spojeva koji kroz pore membrane ne mogu proći. Postupak je vrlo spor pa se ubrzava primjenom električnog polja - elektrodijaliza.

disprozij    →   dysprosium

Disprozij je 1886. godine otkrio Paul Emile Lecoq de Boisbaudran (Francuska). Ime mu dolazi od grčke riječi dysprositos što znači teško se dobiva. To je srebrni, metal dovoljno mekan da se može rezati nožem. Na sobnoj temperaturi ne reagira s kisikom iz zraka. Burno reagira s vodom, topljiv u kiselinama. Metal se zapali na zraku ako se zagrije. Dobar je apsorber neutrona. Glavni izvor teških lantanoida je gadolinit (Y, Ce, Cr, Be, Fe silikat), euksenit (sadrži Y, Ce, Er, Nb, Ti, U) i ksenotim (YPO₄ s nešto Th i lakih lantanoida). Nalaze se i u monacitnim pijescima. Koristi se za izradu fosfora u katodnim cijevima TV-prijemnika u boji, a u spojevima s kadmijem kao izvor infracrvenog zračenja.