KEMIJSKI RJEČNIK

nikal    →   nickel

Nikal je 1751. godine otkrio Axel Fredrik Cronstedt (Švedska). Ime je dobio po imenu demonskog bića iz germanske mitologije od njemačke riječi kupfernickel što znači Old Nick bakar ili Vražji bakar. To je sjajni, srebrno bijeli metal koji zajedno sa željezom i kobaltom čini trijadu željeza. Mekan je, kovak i savitljiv i može se polirati do visokog sjaja. Otporan je na koroziju u zraku. Topljiv u razrijeđenim oksidirajućim kiselinama, a u koncentriranoj nitratnoj kiselini se pasivira. Vrlo je otporan na lužine sve do temperature od 500 °C. Duža izloženost niklenoj prašini i nekim njegovim spojevima je kancerogena. Nikal se u prirodi najčešće javlja kao garnierit ((Ni, Mg)₆Si₄O₁₀(OH)₈), pentlandit ((Ni, Fe)₉S₈) i niklein (NiAs). Više od tri četvrtine nikla upotrebljava se za izradu različitih legura sa i bez željeza. Ostatak se upotrebljava za galvansko niklanje materijala, za katalizatore, za izradu Ni-Cd baterija i kovanog novca.

dušik    →   nitrogen

Dušik je 1772. godine otkrio Daniel Rutherford (Škotska). Ime mu dolazi od grčkog naziva za salitru - nitron i riječi genesis što znači stvarati. Lavoisier mu je dao ime azote od grčke riječi azotikos što znači onaj koji ne podržava život. To je plin bez boje i mirisa koji je skoro inertan na sobnoj temperaturi. Dio je mnogih organskih i anorganskih spojeva. Ne gori niti podržava gorenje. Nalazi se slobodan u zraku (78 %) kao i vezan u spojevima salitri (KNO₃), čilskoj salitri (NaNO₃), amonijaku (NH₃). Dobiva se destilacijom tekućeg zraka. Upotrebljava se kao sirovina za dobivanje dušične kiseline, amonijaka, umjetnih gnojiva, eksploziva.

nemetal    →   non-metal

Nemetali su elementi koji ne pokazuju metalna svojstva (slabi su vodiči topline i električne struje, ne daju se kovati itd.). Njihove se molekule uglavnom sastoje od kovalentno vezanih atoma osim kod idealnih plinova koji su monoatomni.

Smješteni su skroz desno u periodnom sustavu. Oksidi nemetala otapanjem u vodi daju kiseline. Nemetali imaju skoro popunjenu vanjsku ljusku s elektronima i lako se spajaju jedan s drugim ili s metalima. Kod mnogih elemenata ove grupe susrećemo alotropiju.

nukleotid    →   nucleotide

Nukleotidi su osnovne strukturne jedinice nukleinskih kiselina. Sastoje se od dušične baze izvedene iz pirimidina ili purina, pentoze, šećera s pet ugljikovih atoma i fosfata. Skupina od tri nukleotida naziva se kodon.

vitriolno ulje    →   oil of vitriol

Vitriolno ulje je staro ime za sumpornu kiselinu (H₂SO₄). U staro vrijeme sumporna kiselina proizvodila se zagrijavanjem zelene galice (lat. vitriol, FeSO₄*7H₂O) i sakupljanjem kiselih para koje su pri tom nastajale.

osmij    →   osmium

Osmij je 1803. godine otkrio Smithson Tennant (Engleska). Ime je dobio prema grčkoj riječi osme što znači miris zbog otrovnog mirisa hlapljivog tetraoksida. To je sjajni srebrni metal, ekstremno tvrd i krt na povišenim temperaturama. Zajedno s iridijem i platinom čini skupinu teških platinskih metala. Stabilan je na zraku, u vodi i kiselinama. Sprašeni metal oksidira u lako hlapljivi tetraoksid, vrelišta na 130 °C, karakterističnog mirisa sličnog kloru i jako otrovnog. Pare OsO₄ naročito oštećuju sluznicu oka. U prirodi se pojavljuje obično kao pratitelj bakarnih i nikalnih ruda, ili kao osmiridij (prirodna legura osmija i iridija) koja sadrži rutenij. Upotrebljava se za legiranje platine i paladija (povećava im tvrdoću).

Ostwaldov proces    →   Ostwald’s process

Ostwaldov proces je proces kojim se u tri stupnja dobiva nitratna kiselina, u prvom stupnju reagiraju amonijak i kisik (uz platina-rodij kao katalizator) čime nastaje dušikov monoksid i voda

U drugom stupnju dušikov monoksid reagira s kisikom pri čemu nastaje dušikov dioksid

U trećem stupnju otapanjem nastalog dušikovog dioksida u prisustvu zraka dobivamo nitratnu kiselinu

okso-spoj    →   oxo compound

Okso-spojevi su organski spojevi koji sadrže karbonilnu skupinu, C=O. Izraz obuhvaća aldehide, karbonske kiseline, ketone, amide i estere.

Okso-spojevi su također, anorganski kompleksni spojevi s kisikom kao ligandom.

kisik    →   oxygen

Kisik je 1774. godine otkrio Joseph Priestley (Engleska). Ime mu je dao Lavoisiera od grčke riječi oxys što znači oštar ili kiseo i riječi genes što znači tvoriti. To je plin bez boje i mirisa i ekstremno je reaktivan. Stvara okside sa svim ostalim elementima izuzev plemenitih plinova. Kisik je nezapaljivi plin ali podržava gorenje. Nešto je teži od zraka i dobro se otapa u vodi, topljivost mu je oko 3 % (volumna). Javlja se u dvije alotropske modifikacije, kao dvoatomna i kao troatomna molekula (ozon). I jedna i druga su jaka oksidacijska sredstva. Topljivost ozona u vodi je gotovo 50 puta veća nego topljivost dvoatomnog kisika. Kisik je najrasprostranjeniji element Zemljine kore. Skoro polovica mase je kisik, a po broju atoma je brojniji nego svi ostali elementi zajedno. Kisik se industrijski dobiva ili frakcijskom destilacijom ukapljenog zraka ili elektrolizom vode. Najčešće se upotrebljava kao oksidacijsko sredstvo.

paladij    →   palladium

Paladij je 1803. godine otkrio William Hyde Wollaston (Engleska). Ime je dobio prema asteroidu Pallasu koji je otkriven u to vrijeme nazvanom po grčkoj boginji mudrosti - Pallas. To je sjajni, srebrno bijeli metal koji zajedno s rutenijem i rodijem čini skupinu lakih platinskih metala. Kad je čist, kovak je i savitljiv dok mu hladnom obradom tvrdoća jako poraste. Otporan je na koroziju. Topljiv je u nitratnoj kiselini, vrućoj koncentriranoj sulfatnoj kiselini, zlatotopci i talinama alkalija. Apsorbira velike količine vodika. Na sobnoj temperaturi apsorbira 600 puta veći volumen od svog, a na povišenoj temperaturi još i više. Metalni prah je zapaljiv. U prirodi se pojavljuje obično kao pratitelj bakarnih i nikalnih ruda, ili u aluvijalnim ležištima. Polovina masenog udjela platinskih metala u Zemljinoj kori otpada na paladij. Upotrebljava se kao katalizator za hidrogeniranje i dehidrogeniranje. Legura zlata i paladija, bijelo zlato, se koristi za izradu nakita. Velike količine paladija upotrebljavaju se za izradu električnih kontakata.