KEMIJSKI RJEČNIK

uranij    →   uranium

Uranij je 1789. godine otkrio Martin Heinrich Klaproth (Njemačka). Ime je dobio po planetu Uranu. To je srebrni, savitljivi i kovki metal. Potamni na zraku. Reagira s vodenom parom, a uranijev prah reagira i s vodom. Lako se otapa u kiselinama, osim u nitratnoj koja ga čini pasivnim. Otporan je na lužine. Uranij je radioaktivni element koji je visoko radiotoksičan i kancerogen. Spojevi su mu visoko toksični i imaju kumulativni efekt. Najvažnije rude uranija su uranijev smolinac ili uranit (U₃O₈), karnotit (K₂O·2U₂O₃·V₂O₅·3H₂O) i tobernit (Cu(UO₂)₂P₂O₈·12H₂O). Glavna primjena mu je kao nuklearno gorivo pri čemu uranij-235 služi kao direktni fisijski materijal a uranij-238 služi kao sirovina za dobivanje plutonija-239 koji opet služi kao fisijski materijal.

van der Waalsova jednadžba    →   van der Waals’ equation

Van der Waalsova jednadžba jest jednadžba stanja za realne plinove koja ima oblik:

gdje je P tlak, V_m je molarni volumen, T je temperatura, R je molarna plinska konstanta, a i b su karakteristični parametri tvari koji opisuju učinak privlačnih i odbojnih intermolekularnih sila.

volumenska koncentracija    →   volume concentration

Volumenska koncentracija (σ) jednaka je omjeru volumena (V_A) otopljene tvari i volumena (V) otopine. Volumenska koncentracija razlikuje se od volumenskog udjela zbog toga što je zbroj volumena sastojaka skoro uvijek različit od volumena otopine.

volumenski udio    →   volume fraction

Volumenski udio (φ) jednak je omjeru volumena (V_A) otopljene tvari i zbroja volumena (V_i) svih tvari u otopini.

Volumenski udio je brojčana, bezdimenzijska veličina i često se izražava kao postotak (% = 1/100), promil, (‰ = 1/1 000) ili dio na milijun, (ppm = 1/1 000 000 - parts per million).

Winklerova metoda    →   Winkler’s method

Winklerova metodaje nekoć bila uobičajena metoda koja se koristila za određivanje koncentracije otopljenog kisika titracijom. Sad se rijetko koristi zbog točnijih i jeftinijih oksigenometara.

Kisik u lužnatoj sredini oksidira manganov(II) hidroksid do manganova(IV) hidroksida. Kad se otopina zakiseli u prisustvu KJ oslobađa se ekvivalentna količina joda, koji se titrira otopinom natrijeva tiosulfata uz škrob kao indikator. Ove reakcije prikazuju sljedeće jednadžbe:

Određivanje kisika po ovoj metodi ometa prisustvo željezovih(II) i željezovih(III) soli, organskih tvari, nitrita, sulfida, sulfita i drugih redukcijskih i oksidacijskih tvari.

Wohlerova sinteza    →   Wohler’s synthesis

Wöhlerova sinteza je sinteza uree koju je 1828. izveo njemački kemičar Friedrich Wöhler (1800.-1882.). On je otkrio da urea (CO(NH₂)₂) nastaje kada se otopina amonijeva izocijanata (NH4NCO)ispari do suha. Njegova proizvodnja uree iz anorganskog spoja bila je značajno otkriće jer se u to vrijeme vjerovalo da organske tvari mogu sintetizirati samo živi organizmi.