KEMIJSKI RJEČNIK

reakcijski sloj    →   reaction layer

Reakcijski sloj (u elektrokemiji) je sloj otopine uz elektrodu unutar kojeg je uspostavljena stacionarna distribucija elektroaktivnih vrsta kao rezultat homogene reakcije.

bakar    →   copper

Bakar je poznat od davnih vremena (~5000. godine prije Krista). Ime mu dolazi od latinske riječi za otok Cipar - Cyprium. To je svijetlo crvenkasti, sjajni metal. Relativno je mekan, ali žilav i savitljiv. Dobro vodi toplinu i električnu struju. Na zraku je stabilan, ali dužim stajanjem dobije zelenu patinu. Otapa se samo u oksidirajućim kiselinama. U prisutnosti kisika iz zraka otopit će se i u razrijeđenoj sulfatnoj kiselini i koncentriranoj kloridnoj kiselini. Bakar se u prirodi nalazi i elementaran, ali se pretežno javlja kao halkopirit (Cu₂S·Fe₂S₃), halkozin (Cu₂S), kovelin (CuS), kuprit (Cu₂O), malahit (CuCO₃·Cu(OH)₂), azurit (2CuCO₃·Cu(OH)₂) i bornit (Cu₅FeS₄). Oko pola proizvodnje bakra upotrebljava se za izradu vodiča električne struje. Zbog dobre toplinske vodljivosti od njega se izrađuju kotlovi, grijači i razni izmjenjivači topline. Važno područje primjene bakra je dobivanje legura, u prvom redu mjedi ili mesinga (Cu-Zn-legura) i bronce (Cu-Sn-legura).

kubična gusta slagalina    →   cubic close-packed structure

U kubičnoj gustoj slagalini (ccp) jedinična ćelija sastoji se od četiri sloja atoma. U prvom i četvrtom sloju svaki atom zbijeno je okružen sa šest drugih atoma u istoj ravnini (a). Tri atoma u drugom sloju smještena su u udubine prvog sloja atoma (b). Tri atoma u trećem sloju smještena su iznad udubine prvog sloja atoma (c) koje nije zauzeo drugi sloj. Struktura kubične guste slagaline dobiva se naizmjeničnim slaganjem a, b i c slojeva atoma (a-b-c-a-b-c-a-b-c...).

ciklička voltametrija    →   cyclic voltammetry

Ciklička voltametrija je elektrokemijski postupak koji se koristi pri proučavanju kinetike i mehanizama elektrodnih reakcija. Potencijal radne elektrode kontrolira se i linearno mijenja u naprednom i povratnom smjeru, a pritom se mjeri struja koja protječe kroz ćeliju.

stupanj    →   degree

1. Stupanj je jedinica temperature na specificiranoj skali. Temperature vrenja i smrzavanja vode na Fahrenheitovoj skali su 212 i 32 stupnja a na Celsiusovoj 100 i 0 stupnjeva.

2. Stupanj je jedinica za mjerenje kuta. Krug je podijeljen na 360 stupnjeva. Svaki stupanj je podijeljen na 60 minuta a svaka minuta na 60 sekundi. Za razliku od ostalih jedinica pisanje eksponenta jedinica za kut u ravnini piše se odmah iza broja, bez razmaka (α = 2°3'4").

3. Stupanj polinoma je najveća potencija na koju je podignuta varijabla u polinomu. Primjerice, 4x³ + 3x² + x + 7 je polinom trećeg stupnja.

povrativi članak    →   reversible cell

Povrativi članak je elektrokemijski članak kod kojeg su kemijske reakcija na elektrodama reverzibilne. Akumulatori su primjer povrativog članka.

voltametrija    →   voltametry

Voltametrija je zajednički naziv velike grupe instrumentalnih tehnika koje se temelje na mjerenju struje nastale kontinuiranim mijenjanjem napona na elektrodama.

kristalni sustav    →   crystal system

Kristalni sustav je metoda razvrstanja kristalnih tvari na osnovu njihove jedinične ćelije. Postoji sedam jedinstvenih kristalnih sustava i po redu opadanja simetrije to su: kubični (ili teseralni), heksagonski, tetragonski, trigonski (ili romboedarski), rompski (ili ortorompski), monoklinski i triklinski.

Kristalni sustav	Jedinična ćelija	Odnos stranica i kutova u jediničnoj ćeliji
kubični		a=b=c α=β=γ=90°
heksagonski		a≠c α=γ=90° β=120°
tetragonski		a=b≠c α=β=γ=90°
romboedarski		a=b=c α=β=γ≠90°
ortorompski		a≠b≠c α=β=γ=90°
monoklinski		a≠b≠c α=γ=90°≠β
triklinski		a≠b≠c α≠β≠γ≠90°

Daniellov članak    →   Daniell cell

Britanski kemičar John Frederic Daniell (1790-1845) predstavio je 1836. poboljšani naponski članak koji je davao stalnu struju tijekom rada. Daniellov članak galvanski je članak u kojem su anoda (cink) i katoda (bakar) uronjeni u sulfatno kiselu otopinu svojih iona. Otopine su razdvojene pregradom od porozne gline. U članku se spontano odvija redukcija Cu²⁺ iona i oksidacija cinka u Zn²⁺ uz elektromotornu silu od 1.100 V.

dezoksiribonukleinska kiselina    →   deoxyribonucleic acid

Dezoksiribonukleinska kiselina (DNK ili DNA) molekula je na kojoj se nalaze upute za sintezu specifičnih proteina, tj. za raspored aminokiselina u njihovim polipeptidnim lanacima. DNK je, 1869., otkrio mladi švicarski kemičar Friedrich Miescher (1844-1895). Skoro stotinu godina kasnije, 1953., američki biolog James Dewey Watson (1928-) i engleski fizičar Francis Harry Compton Crick (1916–2004) otkrili su da se molekula DNK sastoji iz dva komplementarna lanca nukleotida koji se spiralno uvijaju jedan oko drugog i povezani su vodikovim vezama.

DNA se sastoji od dušičnih baza purina i pirimidina, šećera s pet ugljikovih atoma, dezoksiriboze i fosfata. Postoje četiri vrste dušičnih baza: adenin (A), gvanin (G), timin (T) i citozin (C). Preko tih baza vodikovim vezama su povezana dva lanca, pri čemu se uvijek vežu adenin i timin odnosno citozin i guanin. Redoslijed baza u jednom lancu u potpunosti ovisi od redoslijeda baza u drugom, komplementarnom lancu. Ovo svojstvo je od velikog značaja prilikom diobe stanice i prenošenja nasljednog materijala. Promjer uzvojnice je 2 nm, razmak između susjednih baza je 0.34 nm a međusobno su zakrenute za 36° te se tako spiralna struktura ponavlja nakon svakih deset nukleotida (duljina jednog zavoja je 3.4 nm).