Prijelazna temperatura je temperatura pri kojoj dolazi do prijelaza jednog kristalnog oblika neke tvari u drugi kristalni oblik iste tvari (polimorfija).
Apsolutni volumen je ukupni volumen čestica u granuliranom materijalu, koji uključuje šupljine u česticama (i porozne i neporozne) ali isključuje prostore između čestica.
Za nulu u Celsiusovoj temperaturnoj skali uzeto je ledište vode pri 101 325 Pa. Vrelište vode pri 101 325 Pa je uzeto kao druga referentna točka. Taj je raspon podijeljen na sto jednakih dijelova, a svaki dio odgovara 1 °C. Jedinice Celsiusove temperaturne skale, Celzijev stupanj (°C), i termodinamičke temperaturne skale, kelvin (K), identične su, odnosno
1 °C = 1 K
Temperaturno područje su najviša i najniža temperatura pri kojoj se neki proizvod može kontinuirano upotrebljavati bez gubljenja osnovnih svojstava. Npr. za električne izolatore često se navodi temperaturno područje na kojoj će taj izolator pružati odgovarajuću zaštitu od proboja struje.
Fermijev nivo je najviši popunjeni energijski nivo u čvrstim tvarima pri temperaturi apsolutne nule. Kod vodiča fermijev nivo leži u vodljivoj vrpci, kod izolatora u valentnoj vrpci a kod poluvodiča pada u prostor između vodljive i valentne vrpce. Ime je dobio u čast talijanskog fizičara Enrica Fermija (1901. - 1954.).
Pri stalnom tlaku i stalnoj množini plina volumen idealnog plina raste (ili pada) za 1/273 volumena što ga plin ima pri 0 °C, kada temperatura poraste (ili padne) za 1 °C,
gdje je V° volumen pri 0 °C a V volumen pri t°C.
Iz gornje jednadžbe proizlazi da je volumen određene količine plina pri konstantnom tlaku razmjeran apsolutnoj temperaturi.
Ovaj je zakon također poznat i kao Gay-Lussacov zakon.
Jednadžba slična gornjoj može se napisati i za ovisnost tlaka idealnog plina o temperaturi
Energija kristalne rešetke jest energija koju je potrebno dovesti po ionskom paru da se ioni sasvim odvoje od kristalne rešetke pri temperaturi apsolutne nule.
More, odnosno morska voda, nezasićena je homogena otopina koja se sastoji od vode kao otapala (96.5 %) i otopljenih soli (3.5 %) te manjih količina partikularne tvari, otopljenih plinova i organskih sastojaka. Veći dio Zemlje pokriven je morskom vodom. Od ukupne površine Zemlje (510 100 000 km2) svjetski oceani prekrivaju skoro 71 % (361 840 000 km2) s prosječnom dubinom od 3 682.2 m.
Gustoća morske vode je, zbog njene slanosti, viša od one čiste vode. Uz to, povećanjem slanosti vode snižava se temperatura ledišta a povisuje temperatura vrelišta mora. Prosječna slanost oceana je 35 ‰, što iznosi oko 35 g čvrste tvari otopljene u 1 kg morske vode. Ispitivanjem koncentracija najzastupljenijih soli u moru utvrđeno je da je njihov relativan odnos u moru konstantan bez obzira na njihovu apsolutnu količinu. Samo šest elemenata i spojeva čine oko 99 % otopljenih soli u moru: klorid (Cl-), natrij (Na+), sulfat (SO42-), magnezij (Mg2+), kalcij (Ca2+) i kalij (K+).
U polarografiji, Heyrovsky-Ilkovičeva jednadžba opisuje krivulju ovisnosti jakosti struje o potencijalu (polarografski val) reverzibilnih redoks sustava
gdje je R opća plinska konstanta, T je apsolutna temperatura, F je Faradayeva konstanta, n je broj elektrona izmijenjenih u elektrodnoj reakciji a D i D1 su koeficijenti difuzije. E1/2 je potencijal karakterističan za danu reakciju i osnovni elektrolit (poluvalni potencijal).
Kako bi dobili E1/2 iz gornje jednadžbe nacrtat ćemo graf ovisnosti ln[(id-i)/i] o potencijalu. Vrijednost E1/2 očita se iz grafa u točki u kojoj pravac siječe ordinatu. Ako su procesi na elektrodi reverzibilni iz nagiba pravca (nF/RT) može se izračunati broj izmijenjenih elektrona, n.
Generalić, Eni. "Apsolutna temperatura." Englesko-hrvatski kemijski rječnik & glosar. 29 June 2022. KTF-Split. {Datum pristupa}. <https://glossary.periodni.com>.
Glosar
Periodni sustav