Volfram su 1783. godine otkrili braća Fausto i Juan Jose de Elhuyar (Španjolska). Ime je dobio po mineralu volframitu. Nastalo je od njemačkog prijevoda latinskog naziva volframove rude lupi spuma što znači vučja pjena. To je sjajni, vrlo tvrdi, srebrno bijeli metal. Dobiva se u obliku sivog praha. Čisti metal može se pilati, kovati i izvlačiti, ali ako je onečišćen onda je jako krt. Otporan je na djelovanje kisika iz zraka. Kiseline i lužine ga ne otapaju. Otapa se tek u rastaljenim lužinama. U Zemljinoj kori ima ga otprilike sto puta manja od kroma. Glavne rude volframa su volframit ((Fe, Mn)WO4), šelit (CaWO4), ferberit (FeWO4) i huebnerit (MnWO4). Oko 90 % proizvodnje volframa upotrebljava se u metalurgiji. Čelik legiran s volframom zadržava tvrdoću na visokim temperaturama pa se upotrebljava za izradu brzoreznih alata. Metalni prah izvlači se u fine žice od kojih se proizvode žarne niti u električnim žaruljama.
Nezasićene masti sadrže bar jednu nezasićenu masnu kiselinu. Tekućine su pri sobnoj temperaturi (ulja). Obično su biljnog porijekla (maslinovo, kikirikijevo, kukuruzno, suncokretovo, sojino ulje) premda i riblja ulja mogu imati visoki postotak nezasićenih masnih kiselina.
Van der Waalsova jednadžba jest jednadžba stanja za realne plinove koja ima oblik:
gdje je P tlak, Vm je molarni volumen, T je temperatura, R je molarna plinska konstanta, a i b su karakteristični parametri tvari koji opisuju učinak privlačnih i odbojnih intermolekularnih sila.
Van Hoffova jednadžba jest jednadžba koja pokazuje ovisnost konstante ravnoteže kemijske reakcije K o temperaturi:
gdje je ΔrH° standardna entalpija reakcije, R molarna plinska konstanta a T je temperatura.
Ako se materijalna točka (čestica, sitno tijelo) giba tako da joj se položajni vektor mijenja od nekog početnog rp do konačnog rk, onda je pomak, Δr, materijalne točke
Srednja brzina materijalne točke, v, definira se kao kvocijent pomaka, Δr, i vremenskog intervala, Δt, u kojemu je taj pomak nastao:
Trenutačna brzina, v, dobiva se kao granična vrijednost srednje brzine kad se Δt približava nuli:
Brzina je vektorska veličina. Ako nacrtamo stazu materijalne točke kao krivulju u koordinatnom sustavu, trenutačna brzina u bilo kojoj točki krivulje je uvijek u smjeru tangente na krivulju. Srednja brzina jest, pak, vektor istog smjera kao i vektor pomaka, Δr.
SI jedinica za brzinu je m s-1.
Odmjerne tikvice su staklene boce, kruškastog oblika s dugim uskim vratom i ravnim dnom. U većini slučajeva odmjerne tikvice imaju brušeni stakleni čep. Oznaka volumena je fluoridnom kiselinom urezana uokrug vrata da se izbjegne paralaksa (tikvica se namjesti tako ispred očiju da se vidi samo ravna crta). Tikvica je ispravno napunjena kad se donji rub meniskusa podudara s crtom na vratu tikvice. Služe za pripravu točno poznatog volumena otopine uzorka i standardnih otopina reagensa. Na svakoj je tikvici, uz volumen, označena i temperatura na kojoj je tikvica baždarena. Oznaka temperature ima prefiks TC (to contain) ili In (lat. u) što znači da je tikvica baždarena ulijevanjem.
Prijenosne (pune, trbušaste, volumetrijske) pipete upotrebljavaju se u volumetrijskoj analizi kada je potrebno točno uzeti manji volumen otopine uzorka ili reagensa. Gornja cijev prijenosne pipete ima na sebi prstenastu oznaku (marku) koja nam označava njen nazivni volumen. Oznaka temperature ima prefiks TD (to deliver) ili Ex (lat. iz) što znači da je pipeta baždarena na istjecanje ili izlijevanje tekućine. Usisavanjem (ustima, propipetom ili vodenom sisaljkom) povuče se tekućina malo iznad oznake i otvor pipete zatvori vrškom kažiprsta. Obriše se vanjska stjenka pipete i laganim popuštanjem kažiprsta tekućina se ispusti do oznake. Oznaka mora biti tangenta na donji rub meniskusa tekućine. Pipeta se prazni tako da maknemo kažiprst i pustimo da tekućina slobodno isteče, sačekamo još 15 s i na kraju lagano povučemo vrhom pipete po stjenci posude. Zabranjeno je ispuhivati pipetu.
Vodeni plin (plavi plin, sintetski plin) jest plin koji služi kao sirovina u sintezi organskih spojeva, kao gorivo kod varenja, proizvodnje stakla i u drugim industrijama gdje je potrebno razviti visoku temperaturu. Vodeni plin se proizvodi tako da se para prevodi preko užarenog ugljena ili koksa. Sastoji se uglavnom od ugljikova monoksida (CO) i vodika (H2) onečišćenih s malim količinama CO2, N2, CH4 i O2.
Zieglerov proces je industrijski proces za proizvodnju polietilena visoke gustoće upotrebom titanij(IV) klorida (TiCl4) i aluminij alkila (npr. trietilaluminija, Al(C2H5)3). Proces je predstavio 1953. njemački kemičar Karl Ziegler (1898.-1973.). Zieglerovim procesom proizvodio se polietilen kod nižih temperatura (oko 60 °C) i tlakova (oko 1 atm) nego u izvornom procesu.
Generalić, Eni. "Apsolutna nula temperature." Englesko-hrvatski kemijski rječnik & glosar. 29 June 2022. KTF-Split. {Datum pristupa}. <https://glossary.periodni.com>.
Glosar
Periodni sustav