Cetanski broj je mjerilo kvaliteta dizel goriva. Cetanski broj odgovara volumnom udjelu cetana (C16H34) u smjesi s alfa-metil-naftalenom, koje ima ekvivalentne osobine paljenja s ispitivanim gorivom. Cetan je nerazgranati ugljikovodik koji se lako pali pri kompresiji, te je njegov cetanski broj označen sa 100. Cetanski broj 1-metil-naftalena je 0. Aditivi koji povećavaju cetanski broj su alkil nitrati i di-tercbutil peroksid.
Kobalt je 1735. godine otkrio Georg Brand (Njemačka). Ime je dobio po njemačkom duhu koji čuva metale u zemlji - kobold ili od grčke riječi cobalos što znači rudnik. To je srebrno-plavi, sjajni, tvrdi metal koji zajedno sa željezom i niklom čini trijadu željeza. Površina mu je stabilna na zraku sve do 300 °C. Otapa se u kiselinama dok s lužinama praktički ne reagira. S koncentriranom nitratnom kiselinom kobalt prelazi u pasivno stanje. Feromagnetičan je sve do 1150 °C. Kobaltove para ili prašina i njegovi spojevi su toksični. U Zemljinoj kori javlja se u obliku arsenida i sulfida kao kobaltit (CoAs2·CoS2) i smaltit (CoS2). Kobalt se obično dobiva kao nusproizvod pri preradi ruda bakra i nikla. Uglavnom se upotrebljava u metalurgiji za izradu legura otpornih na koroziju i legura za permanentne magnete. Kobalt-60 je umjetni izotop koji se koristi u medicini kao izvor gama zračenja.
Mendelevij su 1955. godine otkrili Albert Ghiorso, Bernard G. Harvey, Gregory R. Choppin, Stanley G. Thompson i Glenn T. Seaborg (USA). Ime je dobio u čast ruskog kemičara Dmitrija Ivanovića Mendeljejeva (1834.-1907.) tvorca periodnog sustava elemenata. To je sintetski radioaktivni metal. Mendelevij nastaje bombardiranjem einsteinija alfa-česticama.
Neon su 1898. godine otkrili Sir William Ramsay i M. W. Travers (Engleska). Ime je dobio od grčke riječi neos što znači nov. To je kemijski inertan, jednoatomni, nezapaljivi plin bez boje i mirisa. Neon se dobiva se frakcijskom destilacijom tekućeg zraka. Upotrebljava se za punjenje svjetlećih cijevi (neonki).
Varenje plastike spajanje je dva komada plastike (istog tipa) pomoću usmjerene struje vrućeg zraka i žice za varenje plastike. Sve se više koristi u proizvodnji spremnika, plutajućih platformi i drugih predmeta kao i za kratkoročno ili trajno popravljanje cjevovoda.
Kontaktni postupak je industrijski postupak za dobivanje sulfatne kiseline. Suhi i čisti sumpor dioksid i zrak prelaze preko katalizatora od vanadij pentoksida pri 450 °C pri čemu nastaje sumpor trioksid. SO3 se uvodi u koncentriranu sulfatnu kiselinu gdje nastaje dimeća sulfatna kiselina, razrjeđivanjem koje se dobije sulfatna kiselina željene koncentracije.
Contat-Göckelov ventil služi za održavanje inertne atmosfere u tikvici. U ventil se ulije toliko zasićene otopine natrijeva hidrogenkarbonata (NaHCO3) da kraj cjevčice bude prekriven. Otopina u ventilu čuva sadržaj tikvice od utjecaja kisika iz zraka. Ako se u tikvici stvori podtlak (kada se tikvica ohladi), u nju ulazi otopina iz lijevka i u reakciji hidrogenkarbonata s kiselinom razvija se CO2 koji ispuni tikvicu.
Otopina iz lijevka ulazit će u tikvicu sve dotle dok se tlak CO2 u tikvici ne izjednači s vanjskim tlakom.
Bakar je poznat od davnih vremena (~5000. godine prije Krista). Ime mu dolazi od latinske riječi za otok Cipar - Cyprium. To je svijetlo crvenkasti, sjajni metal. Relativno je mekan, ali žilav i savitljiv. Dobro vodi toplinu i električnu struju. Na zraku je stabilan, ali dužim stajanjem dobije zelenu patinu. Otapa se samo u oksidirajućim kiselinama. U prisutnosti kisika iz zraka otopit će se i u razrijeđenoj sulfatnoj kiselini i koncentriranoj kloridnoj kiselini. Bakar se u prirodi nalazi i elementaran, ali se pretežno javlja kao halkopirit (Cu2S·Fe2S3), halkozin (Cu2S), kovelin (CuS), kuprit (Cu2O), malahit (CuCO3·Cu(OH)2), azurit (2CuCO3·Cu(OH)2) i bornit (Cu5FeS4). Oko pola proizvodnje bakra upotrebljava se za izradu vodiča električne struje. Zbog dobre toplinske vodljivosti od njega se izrađuju kotlovi, grijači i razni izmjenjivači topline. Važno područje primjene bakra je dobivanje legura, u prvom redu mjedi ili mesinga (Cu-Zn-legura) i bronce (Cu-Sn-legura).
Radijacijsko oštećenje je opći pojam koji se koristi za opis promjene svojstva nekog materijala nakon izlaganja ionizirajućem zračenju (prodirućem zračenju), kao što su to X-zrake, γ-zrake, neutroni ili fragmenti fisije u nuklernim gorivima.
Relativna vlažnost zraka jest odnos parcijalnog tlaka vodene para u zraku i tlaka zasićene vodene pare pri istoj temperaturi, izraženo u postotcima.
Generalić, Eni. "Alfa-zrake." Englesko-hrvatski kemijski rječnik & glosar. 29 June 2022. KTF-Split. {Datum pristupa}. <https://glossary.periodni.com>.
Glosar
Periodni sustav