KEMIJSKI RJEČNIK

radiografija    →   radiography

Radiografija je nedestruktivna metoda unutarnjeg ispitivanja pri kojem su metali izloženi snopu X-radijacije ili γ-radijacije. Razlike u debljini, gustoći, apsorpciji uzrokovanoj unutarnjim pogreškama ili inkluzijama vide se na sjenovitoj slici koja nastaje na fluorescentnom zastoru ili fotografskom filmu stavljenom iza ispitivanog predmeta.

reverzna osmoza    →   reverse osmosis

Reverzna osmoza je metoda koja koristi polupropusnu membranu kroz koju prolazi čista voda a zaostaju soli. Koristi se i za dobivanje pitke vode iz morske vode. Tlak slane vode mora biti oko 25 bar, što ovu metodu čini skupom za proizvodnju većih količina svježe vode.

klorinitet    →   chlorinity

Klorinitet (simbol Cl) je definiran kao ukupna količina halida (klorida, bromida i jodida) u 1 kg mora, a da su pri tome jodid i bromid zamijenjeni ekvivalentnom količinom klorida. Kako bi se napravio neovisnim o promjenama atomskih masa halida, klorinitet se danas definira kao masa čistog srebra potrebna da se istalože svi kloridi, bromidi i jodidi pomnožena s 0.37285233. Klorinitet se općenito određuje kako bi se izračunala slanost (salinitet) mora.

Klorinitet se određuje Mohrovom metodom, jednom od najstarijih metoda titracije - uveo ju je 1856. njemački kemičar Karl Friedrich Mohr (1806.-1879.), titracijom uzorka mora sa standardnom otopinom srebrovog nitrata (AgNO₃) uz kalijev kromat (K₂CrO₄) kao indikator.

pri tome se uz AgCl talože još i AgBr i AgI.

Problem kod Mhorove titracije je u tome što srebrov nitrat nije primarni standard. Kako bi ovo izbjegao i omogućio da sva mjerenja saliniteta budu usporediva, predsjednik Međunarodnog povjerenstva za istraživanje mora (ICES, International Council for the Exploration of the Sea), danski fizičar Martin Knudsen (1871.-1949.) definirao je kao standard Normalnu vodu (Eau de mer Normale) stalnog sastava s točno određenim klorinitetom (oko 19.38 ‰). Ova voda je potom korištena za standardizaciju otopine srebrova nitrata. Na taj način sva određivanja kloriniteta referirala su se na isti standard što je omogućilo da svi rezultati budu usporedivi. Upotrebom Normalne vode, Knudsenove pipete i birete za analizu te Hidrografskih tablica dobivali su se rezultati točnosti usporedive onima dobivenim gravimetrijom.

Mjerenjem saliniteta i kloriniteta u devet uzoraka mora iz različitih dijelova svijeta Knudsen je, 1889., došao do empirijske formule za određivanje saliniteta:

Ova formula koristila se do 1962., kada je Zajedničko vijeće za oceanografske tablice i standarde (JPOTS, Joint Panel for Oceanographic Tables and Standards) odredilo novu konstantu proporcionalnosti u Knudsenovoj formuli

kromatografija    →   chromatography

Kromatografija je metoda odvajanja koja se zasniva na različitoj raspodjeli komponenti uzorka između dvije faze od kojih je jedna nepokretna (stacionarna) a druga pokretna (mobilna). Stacionarna faza može biti čvrsta ili tekuća, a mobilna tekuća (tekućinska kromatografija) ili plinovita (plinska kromatografija). Komponente se pod utjecajem mobilne faze kreću kroz stacionarnu fazu različitom brzinom i tako se razdvajaju.

pješčana filtracija    →   sand filtration

Pješčana filtracija je često korištena i vrlo robustna metoda koja služi za uklanjanje krutih čestica iz vode. Filtracijski medij sastoji se od više slojeva pijeska koji se razlikuju po veličini čestica i specifičnoj težini

bojni otrov    →   toxic chemical

Bojni otrov znači bilo koji kemijski spoj koji kroz njegovo kemijsko djelovanje na biološke procese može uzrokovati smrt, privremeno onesposobljenje ili trajnu ozljedu ljudi ili životinja. Ovo uključuje sve kemikalije, bez obzira na njihovo porijeklo ili metode njihove proizvodnje i bez obzira na to jesu li proizvedene za vojne ili kakve druge svrhe.

kromatografija u koloni    →   column chromatography

Kromatografija u koloni (na stupcu) je metoda kod koje se mobila faza kreće kroz usku cijev, pod utjecajem tlaka ili gravitacije, ispunjenu stacinarnom fazom. Kolonska kromatografija najčešće se koristi za separaciju uzorka, kako bi se izdvojila željena komponenta iz smjese. Ovisno o agregatnom stanju mobilne faze imamo plinsku (GC, gas chromatography) i tekućinsku kromatografiju (LC, liquid chromatography).

kompleksometrija    →   complexometry

Kompleksometrija je volumetrijska analitička metoda koja se temelji na titraciji otopina metalnih iona pomoću tvari koja s njima tvori kompleksne spojeve, npr. EDTA. Kod kompleksometrijskog određivanja s EDTA , reakcija iona metala, bez obzira na njihov oksidacijski broj, je u stehiometrijskom odnosu 1:1.

kriogena frakcinacija    →   cryogenic fractionation

Kriogena frakcinacija proces je odvajanja plinova na način da ih se ohladi dok ne prijeđu u tekuće stanje. Ovom se metodom koriste velike kompanije pri proizvodnji tekućih plinova kao što su tekući kisik, tekući dušik itd. Plinovi imaju različitu točku vrenja (temperatura pri kojoj prelaze iz tekućeg stanja u plinovito): kisik vrije pri -183 °C, a dušik pri -195.8 °C. Znači ako zrak ohladimo, na-183 °C odvojiti će se kisik kao tekućina a dušik će ostati u plinovitoj fazi.

eksperiment    →   experiment

Eksperiment (lat. experimentum - pokus) je postupak kojim se izaziva neka prirodna pojava radi opažanja, istraživanja i tumačenja. Eksperiment je kvalitativan ako se izvodi bez mjerenja; služimo li se mjerenjem, eksperiment je kvantitativan. Eksperimentalna metoda, tj. primjena eksperimenta kao sredstva za otkrivanje pravilnosti u pojavama, počela se svjesno i opsežno primjenjivati tek početkom novog vijeka, i to najprije u mehanici (Galilei). S područja fizikalnih procesa ona je postupno prenesena i na biološke pojave, a od druge polovice 19. stoljeća (Wundt) uspješno se primjenjuje i u psihologiji.