Britanski kemičar John Frederic Daniell (1790-1845) predstavio je 1836. poboljšani naponski članak koji je davao stalnu struju tijekom rada. Daniellov članak galvanski je članak u kojem su anoda (cink) i katoda (bakar) uronjeni u sulfatno kiselu otopinu svojih iona. Otopine su razdvojene pregradom od porozne gline. U članku se spontano odvija redukcija Cu2+ iona i oksidacija cinka u Zn2+ uz elektromotornu silu od 1.100 V.
Zn(s) |
→ | Zn2+ + 2e- |
+0.763 V |
Cu2+ + 2e- |
→ | Cu(s) |
+0.337 V |
Zn(s) + Cu2+ |
→← | Zn2+ + Cu(s) |
+1.100 V |
Dijatomejska ili kremena zemlja prirodna je silikatna sedimentna stijena nastala taloženjem skeletnih ostataka (frustula) dijatomeja, mikroskopskih jednostaničnih vodenih biljaka (algi kremenjašica). Jedan kubični milimetar sadrži oko 3000 frustula.
Kremena zemlja je inertna, ima veliku površinu uz nisku gustoću. Sastoji se od oko 90 % silikata a ostatak su uglavnom aluminijev i željezov oksid. Fine pore u frustulama kremene zemlje i veliki apsorpcijski kapacitet čine je odličnim materijalom za filtriranje voda, pića, ulja, kemikalije kao i mnogih drugih proizvoda.
Difuzija je spontano miješanje dviju ili više tvari kroz njihovu dodirnu površinu ili propusnu membranu. Čestice (atomi, molekule, ioni itd.) putuju iz područja više u područje niže koncentracije. Difuzija se najbrže odvija u plinovima, sporije u tekućinama a najsporije u čvrstim tijelima. Difuzija je jedan od mehanizama (uz konvekciju i migraciju) odgovoran za transport mase u otopini. Teoretska osnova difuzije dana je Fickovim zakonom.
Manganometrija je kvantitativna oksidometrijska metoda koja se temelji na mjerenju količine otopine kalijeva permanganata (KMnO4) utrošene za oksidaciju ispitivane tvari.
Disocijacija je proces pri kojem se kemijska vrsta (molekula, ion i sl.) rastavlja na jednostavnije dijelove kao rezultat dodane energije (toplinska disocijacija) ili zbog djelovanja otapala (elektrolitička disocijacija). Disocijacija se može odvijati u plinovitoj, tekućoj ili krutoj fazi, ili se može dešavati u otopini. Primjer disocijacije je reverzibilna reakcija HI na visokoj temperaturi
Izraz disocijacija upotrebljava se i za reakcije ionizacije kiselina i baza u vodi. Primjerice, reakcija cijanovodične kiseline
često se piše kao disocijacija kiseline na ione
Destilirana voda (lat. destillare - kapati) dobiva se kondenzacijom vodene pare tako da ne sadrži otopljenih čvrstih tvari. Upotrebljava se kao otapalo u farmaciji i kemiji. Destilirana voda u ravnoteži je s ugljikovim dioksidom iz zraka i ima vodljivost oko 0.8×10-6 S cm-1. Ponovljenom destilacijom u vakuukmu može se postići vodljivost od 0.043×10-6 S cm-1 pri 18 °C. Ova granična vodljivost uzrokovana je ionizacijom vode
Kapajuća živina elektroda (KŽE ili DME) radna je elektroda koja se koristi u polarografiji. Kod ove elektrode živa kontinuirano kapa iz spremnika kroz kapilaru (unutarnjeg promjera 0.03 do 0.05 mm) u otopinu. Optimalni razmak između dvije kapi za većinu analiza iznosi između 2 i 5 s. Jedinstvena prednost upotrebe KŽE kao radne elektrode je stalna obnova elektrodne površine pa elektrodni proces uvijek teče na čistoj površini konstantnog sastava.
Millonova reakcija služi za dokazivanje bjelančevina pojavom crvene boje koju bjelančevine daju s otopinom žive u nitratnoj kiselini.
Generalić, Eni. "Vodena otopina." Englesko-hrvatski kemijski rječnik & glosar. 29 June 2022. KTF-Split. {Datum pristupa}. <https://glossary.periodni.com>.
Glosar
Periodni sustav