KEMIJSKI RJEČNIK

molekularna formula    →   molecular formula

Molekularna formula je formula koja predstavlja jednu molekulu elementa ili spoja te broj atoma u svakoj od njih.

stupanj    →   degree

1. Stupanj je jedinica temperature na specificiranoj skali. Temperature vrenja i smrzavanja vode na Fahrenheitovoj skali su 212 i 32 stupnja a na Celsiusovoj 100 i 0 stupnjeva.

2. Stupanj je jedinica za mjerenje kuta. Krug je podijeljen na 360 stupnjeva. Svaki stupanj je podijeljen na 60 minuta a svaka minuta na 60 sekundi. Za razliku od ostalih jedinica pisanje eksponenta jedinica za kut u ravnini piše se odmah iza broja, bez razmaka (α = 2°3'4").

3. Stupanj polinoma je najveća potencija na koju je podignuta varijabla u polinomu. Primjerice, 4x³ + 3x² + x + 7 je polinom trećeg stupnja.

dijamagnetizam    →   diamagnetism

Kod dijamagnetizma magnetizacija je suprotnog smjera od primijenjenog magnetnog polja, tj. magnetska susceptibilnost je negativna. Kada su u atomu svi elektroni spareni, poništavaju se spinski magnetski momenti i takva tvar ne pokazuje prema vani nikakav magnetski moment. Ako se takva tvar unese u vanjsko magnetno polje, inducira u njoj magnetsko polje koje je usmjereno protiv vanjskog polja. Posljedica je takvog vladanja da magnetsko polje odbija dijamagnetične tvari.

EDTA    →   EDTA

Etilendiamintetraoctena kiselina (C₁₀H₁₆N₂O₈) ili skraćeno EDTA (ethylenediaminetetraacetic acid) heksadentantni je heksadentatni ligand koji tvori komplekse i s prijelaznim metalima i s metalima glavnih skupina. EDTA se koristi kao dinatrijeva sol zbog slabe topljivosti kiseline. Koordinacijski broj EDTA je 6. Negativni ion EDTA^4- okruži metalni ion uspostavljajući koordinativne veze sa svih šest koordinacijskih mjesta (četiri na kisikovom i dva na dušikovom atomu).

EDTA se često koristi kao aditiv deterdžentima. Ona stvara kompleks s kalcijevim i magnezijevim ionima čime se poboljšava moć pranja deterdženta. EDTA se upotrebljava kao stabilizator u proizvodnji hrane i kao antikoagulans za krv u bankama krvi. EDTA je najčešći reagens u kompleksometrijskoj titraciji.

neutralna tvar    →   neutral substance

Neutralan tvar je tvar koja ne pokazuje svojstva ni kiseline ni baze, ima jednak broj vodikovih i hidroksidnih iona i ne mijenja boju lakmus-papira.

neutron    →   neutron

Neutroni su sastavni dijelovi atomske jezgre. Različit broj neutrona u istovrsnim atomima uzrokuje pojavu izotopije. Neutroni su čestice bez električnog naboja čija masa (m_n) iznosi 1.675×10^-27 kg.

nitrid    →   nitride

Nitridi su spojevi metala s dušikom u kojima dušik ima oksidacijski broj -3. Jako su tvrdi i otporni prema visokim temperaturama.

nuklid    →   nuclide

Nuklid je atom elementa s poznatim brojem protona i neutrona u jezgri. Nuklid je definiran svojim atomskim brojem Z i svojim masenim brojem A. Primjerice, ugljik-14 (C-14 ili ¹⁴C) je nuklid elementa ugljika čija jezgra ima šest protona i osam neutrona.

konstanta disocijacije    →   dissociation constant

Konstanta disocijacije je konstanta čija brojčana vrijednost daje odnos ravnotežnih koncentracija nedisociranog i disociranog oblika molekule. Što je konstanta disocijacije veća, to je više molekula disociralo.

Izraz disocijacija upotrebljava se i za reakcije ionizacije kiselina i baza u vodi. Primjerice, reakcija

često se piše kao disocijacija kiseline na ione

Konstanta ravnoteže za ovakvu reakciju naziva se konstanta disocijacije kiseline (K_a).

Koncentracija vode [H₂O] toliko je velika da se može smatrati konstantnom.

Slično tome, može se i ionizacija baze u vodi napisati kao

Konstanta disocijacije baze dana je s

K_a (K_b) je mjera za jakost kiseline (baze).

Einstein, Albert    →   Einstein, Albert

Albert Einstein(1879.-1955.) američki je fizičar njemačkog porijekla. Mladost je proveo u Minhenu, Italiji i Švicarskoj, gdje 1900. završava studij na Tehničkoj visokoj školi u Cirihu. Od 1902. do 1909. radi u Bernu u patentnom uredu. U tom razdoblju otkrio je niz osnovnih zakona prirode (brzinu svjetlosti kao maksimalnu brzinu, dilataciju vremena i novu interpretaciju dilatacije dužina, ekvivalentnost mase i energije, korpuskularnu prirodu svjetlosti i princip ekvivalencije, osnovu opće teorije relativnosti). Einsteinovo je glavno djelo teorija relativnosti koja je ne samo od osnovne važnosti kao temeljni okvir za daljnji razvoj teorijske fizike već duboko zahvaća i u filozofske koncepcije, napose o prostoru i vremenu, a povrh toga u probleme kozmologije i kozmogonije (Relativnost). Osim teorije relativnosti Einstein je fizici dao i druge važne priloge. Tako je 1905. uveo hipotezu o kvantnima svjetlosti ili fotonima, tj. pretpostavku da se svjetlost može shvatiti i korpuskularno, kao roj čestica, kada treba da se objasne neke pojave, napose fotoefekt (Hallwachs, 1888.). Godine 1917. izveo je prve kvantne zakone za materiju. Za radove na polju kvantne teorije dodijeljena je Einsteinu 1921. Nobelova nagrada za fiziku.