KEMIJSKI RJEČNIK

polonij    →   polonium

Polonij je 1898. godine otkrila Marie Curie (Poljska). Ime je dobio u čast Poljske, domovine Marie Curie-Sklodowske (1867.-1934.). To je srebrno-sivi polumetal koji jako isparava na zraku. Lako se otapa u razrijeđenim kiselinama, a slabo u lužinama. Radioaktivnim raspadom isijava plavu svjetlost. Polonij je radioaktivan. To je jaki otrov koij je izrazito radiotoksičan i kancerogen. Polonij se u prirodi javlja u uranovim rudama. Ima ga otprilike sto mikrograma na tonu rude. Nastaje kao produkt radioaktivnog raspada drugih elemenata. Raspada se uz emisiju alfa-čestica, a kako se skoro sve alfa čestice zaustavljaju na zidovima posude, dajući energiju, polonij se koristi za izradu termoelektričnih nuklearnih baterija.

potenciometrijska titracija    →   potentiometric titration

Potenciometrijska titracija je volumetrijska metoda kojom se mjeri potencijal između dvije elektrode (referentne i indikatorske elektrode) kao funkcija dodanog volumena reagensa. Temeljni princip potenciometrijske titracije je određivanje nepoznate koncentracije ispitivane otopine titracijom s nekom standardnom otopinom pri čemu skokovita (nagla) promjena potencijala indikatorske elektrode ukazuje i određuje završnu točku titracije.

Instrumentalno određivanje završne točke ima niz prednosti u odnosu na korištenje indikatora. Vizualno određivanje završne točke opterećeno je subjektivnim faktorima, a ne može se koristiti u mutnim i obojenim otopinama. Potenciometrijske metode određivanja završne točke mogu se primijeniti, ne samo za kiselo-bazne titracije već i kod taložnih, redoks i drugih titracija.

Titracijska krivulja ima karakterističan sigmoidalni oblik. Dio krivulje s maksimalnom promjenom potencijala je ekvivalentna točka titracije. Točku ekvivalencije možemo točnije odrediti iz diferencijalne krivulje ΔE/ΔV gdje maksimum krivulje određuje točku ekvivalencije.

redoks-titracija    →   redox titration

Redoks-titracija (oksidacijsko-redukcijska titracija) je titracija bazirana na redoks-reakciji. Npr. željezo u vodi se može odrediti tako da se otopljeno željezo prevede u Fe²⁺ i zatim titrira otopinom kalijeva permanganata (KMnO₄), koji je jako oksidacijsko sredstvo.

ribonukleinska kiselina    →   ribonucleic acid

Ribonukleinska kiselina (RNK ili RNA) je dugačka lančasta molekula koja služi kao posrednik između DNK i njihovog konačnog produkta, bjelančevina. Neki virusi koriste RNK molekule za prijenos genetskih informacija umjesto DNK.

Ribonukleinska kiselina i dezoksiribonukleinska kiselina kemijski su vrlo slične molekule. U RNK je pirimidinska baza timin zamijenjena uracilom, a šećer je riboza umjesto dezoksiriboze. RNK su sastavljene od dušičnih purinskih baza adenina i gvanina, dušičnih pirimidinskih baza citozina i uracila, šećera riboze i fosforne kiseline. Za razliku od DNK RNK je jednolančana molekula.

Imamo tri glavna tipa obzirom na funkciju RNK u stanici: (1) ribosomske RNK koje izgrađuju ribosome u citoplazmi; (2) glasničke (messengers), dugačke, nitaste, mjestimično poput čvorova savijene molekule velike molekularne mase, sastavljene od dugih nizova ribonukleotida; služe kao prijenos biološke uloge DNK iz jezgre u citoplazmu; (3) transportne (transfer) RNK relativno malih molekula sastavljenih od svega 75-90 nukleotida, molekularne mase oko 30 000.; prenose aminokiseline na ribosome, gdje se obavlja sinteza bjelančevina, koji su strukturne bjelančevine, enzimi ili hormoni odgovorni za osnovnu strukturu i funkciju živih organizama.

sedimentiranje    →   sedimentation

Sedimentiranje je postupak odjeljivanja specifično teže suspendirane tvari od otopine. Čvrsta tvar se slegne na dno a tekućina se iznad nje odlije (dekantira). Sedimentacijska zona zauzima najveći dio sedimentacijskog bazena. To je mirno područje u kojem se čestice talože. Na dnu bazena je kompresijska zona u kojoj se skuplja mulj prije uklanjanja na odlagalište ili daljnju obradu.

selenij    →   selenium

Selenij je 1817. godine otkrio Jons Jakob Berzelius (Švedska). Ime je dobio po grčkom nazivu za Mjesec - selene. To je amorfna ili kristalična crvena do siva krutina neugodnog mirisa koji se upije u kožu i teško odstranjuje. Ne reagira s vodom. Topljiv u alkalijama i nitratnoj kiselini. Gori na zraku. Metalni selenij je slab vodič električne struje, ali mu se vodljivost na svjetlu povećava i do tisuću puta. Selenij je otrovan ako se udiše ili proguta i ima kumulativni efekt. Nadražuje kožu i vjerojatno je kancerogen. Selenij je redoviti pratitelj sumpora. Dobiva se kao sporedni proizvod pri proizvodnji bakra (prženjem sulfidnih ruda). Upotrebljava se za izradu fotoelektričnih ćelija (osobito za fotokopiranje), u staklarskoj industriji za uklanjanje zelene boje i proizvodnji gume.

poluvodič    →   semiconductor

Polumetali kao što su silicij ili germanij slabo vode električnu struju, ali porastom temperature raste njihova vodljivost. Vodljivost poluvodiča može se znatno povećati (oko 50 puta) ako se onečiste (dopiraju) malom količinom stranih atoma. Zamijeni li se atom silicija atomom 15. skupine (P, As, Sb) koji imaju jedan valentni elektron više od silicija, nastat će n-tip poluvodiča. Zamijeni li se atom silicija atomom 13. skupine (Al, Ga, In) koji imaju jedan valentni elektron manje od silicija, nastat će p-tip poluvodiča.

stiren    →   styrene

Stiren (C₆H₅OC₂H₃O) je bezbojna toksična tekućina jakog mirisa. Topljiv je u acetonu, eteru, alkoholu i ugljikovom disulfidu, dok je u vodi slabo topljiv. Koristi se za proizvodnju polistirena, ABS i polistirenskih guma.

termometar    →   thermometer

Termometri su sprave za mjerenje temperature. Linearno i volumensko toplinsko rastezanje makroskopska su svojstva tvari i lakše su mjerljiva od mikroskopskih svojstava, kojima se definira temperatura. Stoga se mjerenjem tih svojstava može odrediti temperatura. Termometri koji se zasnivaju na toplinskom rastezanju tvari su sekundarni instrumenti: moraju se baždariti, tako da se usporede s nekim standardnim termometrom. U termometru s tekućinom, živa ili alkohol se nalaze u staklenoj posudici. Povećanjem temperature povećava se volumen tekućine, što uzrokuje podizanje tekućine uskom kapilarnom cjevčicom. Visina razine tekućine u cjevčici je mjera temperature. Živinim termometrom mjere se temperature između -39 °C i 300 °C. Niže temperature mjere se alkoholnim termometrom. Bimetalni termometri imaju spiralnu oprugu sastavljenu od dva metala, različitih koeficijenata linearnog rastezanja. Promjenom temperature metali se različito produžuju pa se savijanje spirale prenosi na kazaljku, čiji otklon je mjera temperature.

odmjerna tikvica    →   volumetric flask

Odmjerne tikvice su staklene boce, kruškastog oblika s dugim uskim vratom i ravnim dnom. U većini slučajeva odmjerne tikvice imaju brušeni stakleni čep. Oznaka volumena je fluoridnom kiselinom urezana uokrug vrata da se izbjegne paralaksa (tikvica se namjesti tako ispred očiju da se vidi samo ravna crta). Tikvica je ispravno napunjena kad se donji rub meniskusa podudara s crtom na vratu tikvice. Služe za pripravu točno poznatog volumena otopine uzorka i standardnih otopina reagensa. Na svakoj je tikvici, uz volumen, označena i temperatura na kojoj je tikvica baždarena. Oznaka temperature ima prefiks TC (to contain) ili In (lat. u) što znači da je tikvica baždarena ulijevanjem.