Cirkonij je 1789. godine otkrio Martin Heinrich Klaproth (Njemačka). Ime mu potječe od sirijske riječi zargun za zlatnu boju. To je sjajni, tvrdi, srebrni metal na čijoj se izloženoj površini stvara oksidni film. Prilikom zagrijavanja lako se spaja i s ugljikom, i s kisikom, i s dušikom. Metalni prah se sam zapali na zraku, naročito na povišenim temperaturama. Otporan je na koroziju, lužine i kiseline. Glavne su mu rude cirkon (ZrSiO4) i badelit (ZrO2). Slabo apsorbira neutrone pa se upotrebljava kao obloga gorivih elemenata u nuklearnom reaktoru. Nuklearne elektrane troše preko 90 % proizvodnje cirkonija. Koristi se za proizvodnju poludragog kamenja, supervodiča, pri proizvodnji stakla i keramike, kao i za uklanjanje tragova kisika i dušika iz vakuum cijevi.
Kozmičke zrake su čestice izvanredno velike energije od 1015 eV do 1017 eV, koje dolaze na Zemlju iz svemira kao produkt nuklearnih reakcija u zvijezdama. Kozmičke zrake sastoje se od izvanredno brzih protona i jezgara težih atoma. U nuklearnim reakcijama s atomskim jezgrama u atmosferi promijene se pa na Zemljinu površinu stižu kao nuklearne čestice, elektroni i fotoni.
Lančana reakcija je reakcija koja se sastoji od tri stupnja: inicijacije u kojem najčešće nastaju slobodni radikali koji reagiraju s drugim molekulama u stupnju propagacije i završava terminacijom kada se slobodni radikali potpuno potroše.
Nuklearna lančana reakcija odnosi se na proces u kojem neutron nastao fisijom izaziva fisiju bar jedne nove jezgre. Nuklearne centrale strogo kontroliraju brzinu kojom se lančana reakcija odvija. Nuklearno je oružje, međutim, specijalno dizajnirano da se lančana reakcija odvija što brže i intenzivnije.
Dubnij su 1967. godine otkrili djelatnici Berkeley Laboratorija (USA) i Nuklearnog istraživačkog centra u Dubni (Rusija) Ime je dobio po ruskom Institutu za nuklearna istraživanja u Dubni. To je sintetski radioaktivni metal. U Dubni su dubnij pripravili bombardiranjem americija-243 jezgrama neona-22, a u Berkeleyu bombardiranjem kalifornija jezgrama dušika-15.
Elektronvolt (eV) stara je jedinica energije koja se upotrebljava u nuklearnoj fizici. Jedan elektronvolt iznosi približno 1.602 177×10-19 J. Definiran je kao kinetička energija koju elektron ima kada se ubrza potencijalnom razlikom od jednog volta.
Električni članak (baterija) je naprava za proizvodnju trajnih električnih struja pretvorbom kemijske, nuklearne, toplinske ili svjetlosne energije u električnu. Prema načinu pretvorbe kemijske energije u električnu razlikuju se galvanski članci, akumulatori, gorivi članci i biološki članci.
Energija (E, U) je karakteristika sustava i definirana je kao sposobnost sustava da vrši rad. Jedinica za energiju je džul (J).
Unutrašnja energija tijela zbir je potencijalne i kinetičke energije atoma i molekula koji ga sačinjavaju.
Potencijalna energija jest energija pohranjena unutar tijela ili sustava kao posljedica mjesta, oblika ili stanja (uključuje gravitacijsku, električnu, nuklearnu i kemijsku energiju).
Kinetička energija jest energija kretanja i za tijelo mase m koje ima brzinu v, iznosi mv2/2. Doprinos kinetičke energije je mnogo veći kod plinova, čije molekule imaju vrlo veliku slobodu kretanje, nego kod tekućina i čvrstih tvari.
U izoliranom sustavu energija se može pretvarati iz jednog oblika u drugi, ali ukupna energija ostaje konstantna.
Erbij je 1843. godine otkrio Carl Gustaf Mosander (Švedska). Ime je dobio po švedskom selu Ytterby gdje je nalazište gadolinita iz kojeg je prvi put izdvojen. To je srebrno sivi, mekani i kovki metal koji je stabilan u suhom zraku. Topljiv je u kiselinama. Glavni izvor teških lantanoida je gadolinit (Y, Ce, Cr, Be, Fe silikat), euksenit (sadrži Y, Ce, Er, Nb, Ti, U) i ksenotim (YPO4 s nešto Th i lakih lantanoida). Nalaze se i u monacitnim pijescima. Koristi se u nuklearnoj tehnici i metalurgiji. Staklo boji ružičasto.
Generalić, Eni. "Nuklearni reaktor." Englesko-hrvatski kemijski rječnik & glosar. 29 June 2022. KTF-Split. {Datum pristupa}. <https://glossary.periodni.com>.
Glosar
Periodni sustav