KEMIJSKI RJEČNIK

alomerija    →   allomerism

Alomerija je pojava da tvari imaju različit kemijski sastav, a istu kristalnu strukturu.

alomorfija    →   allomorphism

Alomorfija je alotropija kod koje se alotropi međusobno razlikuju po kristalnom obliku. Vidi Polimorfija.

alotrop    →   allotrope

Alotropi su elementi koji se mogu javiti u dva ili više modifikacija u istom agregatnom stanju. Alotropi obično imaju različita fizikalna svojstva a često su im i kemijska svojstva različita.

Dijamant, grafit i fuleren su tri alotropske modifikacije elementa ugljika. Grafit je mekana, crna tvar koja vodi struju a dijamant je najtvrđa poznata tvar, proziran je i izolator. Ta dva alotropa ugljika razlikuju se jedan od drugoga po kristalnom obliku. Dijamant kristalizira u teseralnom a grafit u heksagonskom sustavu. Ugljikovi atomi u fulerenskoj molekuli raspoređeni su unutar peterokuta i šesterokuta i čine šuplju kuglu koja se sastoji od 60 i više ugljikovih atoma.

U nekim slučajevima alotropi su stabilni samo u određenom temperaturnom području koje je definirano temperaturom pretvorbe pri kojoj jedan alotrop prelazi u drugi. Primjerice, bijeli (metalni) kositar stabilan je ispod 13.2 °C a sivi (nemetalni) kositar stabilan je iznad 13.2 °C.

Izraz alotrop koristi se i za različite molekularne oblike nekog elementa. Elementarni kisik ima dvije alotropske modifikacije: obični kisik i kemijski aktivniji troatomni kisik - ozon.

alotropija    →   allotropy

Alotropija (gr. allos, drugačije, and tropos, ponašanje) je pojavljivanje elemenata u dva ili više različitih molekulskih ili kristalnih oblika koji imaju različita kemijska i fizikalna svojstva. Razlika između ovih oblika može biti u njihovoj kristalnoj strukturi (bijeli, crveni i crni fosfor), broju atoma u molekuli (dvoatomni kisik i troatomni ozon) ili u molekularnoj strukturi kapljevine (tekući helij i helij II).

U nekim slučajevima alotropi su stabilni samo u određenom temperaturnom području koje je definirano temperaturom pretvorbe pri kojoj jedan alotrop prelazi u drugi. Primjerice, bijeli (metalni) kositar stabilan je ispod 13.2 °C a sivi (nemetalni) kositar stabilan je iznad 13.2 °C. Ova vrsta alotropije naziva se enantiotropija. Alotropija kod koje nema temperature (točke) pretvorbe naziva se monotropija.

Izraz alotropija ne može se primijeniti na tvari u različitim agregatnim stanjima, npr. kada se led topi i prelazi iz čvrstog leda u tekuću vodu.

Alotropija općenito opisuje pojavu polimorfizma kod elemenata, dok se polimorfija odnosi na svaku tvar koja može imati više kristalnih struktura.

barit    →   barytes

Barit, barijev sulfat, BaSO₄, najčešći je barijev mineral. To je bijela kristalna tvar relativne gustoće 4.5, netopiva se u vodi i kiselinama. Nalazi se uz sulfatne rude a može biti hidrotermalnog i sedimentnog porijekla. Najvažnija je sirovina za dobivanje soli barija.

bcc    →   bcc

bcc je kratica za prostorno (volumno) centriranu kubičnu rešetku.

kalciniranje    →   calcination

Kalciniranje je istjerivanje kristalne vode iz kristalnih soli zagrijavanjem.

fcc    →   fcc

fcc je kratica za plošno centriranu kubičnu rešetku.

bor    →   boron

Bor su 1808. godine otkrili Sir Humphry Davy (Engleska) i Joseph-Louis Gay-Lussac i L. J. Thenard (Francuska). Ime mu dolazi od arapskog naziva buraq koji se koristio za boraks. To je polumetal s unikatnom kemijom i nomenklaturom spojeva. Amorfni bor je tamni prah i za razliku od kristalnog, prilično je reaktivan. Zagrijan na zraku sam se zapali. Kristalni bor je izvanredno tvrd i kemijski je inertan. Ne reagira s kisikom, vodom, lužinama a od kiselina reagira samo s vrućom koncentriranom nitratnom i sulfatnom kiselinom. S većinom metala stvara boride. Bor se rijetko nalazi u većim količinama, najčešće u obliku boraksa (Na₂B₄O₇·10H₂O), kernita (Na₂B4O₇·4H₂O) ili kolemanita (Ca[B₃O₄(OH)₃]·H₂O). Najviše se upotrebljava u proizvodnji stakla (borsilikatno staklo), keramike i sredstava za čišćenje.

Glauberova sol    →   Glauber’s salt

Glauberova sol je natrijev sulfat dekahidrat (Na₂SO₄×10H₂O). Gubi kristalnu vodu pri 100 °C. Toplinski kapacitet joj je sedam puta veći od toplinskog kapaciteta vode.