Masa (m) je količina materije u čestici ili tijelu bez obzira na njegovu lokaciju u svemiru. Masa je stalna, dok težina ovisi o udaljenosti tijela od centra Zemlje (ili drugog planeta). SI jedinica za masu jeste kilogram.
U skladu s Einsteinovom jednadžbom
svi oblici energije posjeduju maseni ekvivalent.
Dušik je 1772. godine otkrio Daniel Rutherford (Škotska). Ime mu dolazi od grčkog naziva za salitru - nitron i riječi genesis što znači stvarati. Lavoisier mu je dao ime azote od grčke riječi azotikos što znači onaj koji ne podržava život. To je plin bez boje i mirisa koji je skoro inertan na sobnoj temperaturi. Dio je mnogih organskih i anorganskih spojeva. Ne gori niti podržava gorenje. Nalazi se slobodan u zraku (78 %) kao i vezan u spojevima salitri (KNO3), čilskoj salitri (NaNO3), amonijaku (NH3). Dobiva se destilacijom tekućeg zraka. Upotrebljava se kao sirovina za dobivanje dušične kiseline, amonijaka, umjetnih gnojiva, eksploziva.
Plazma je visoko ionizirani plin u kojem je naboj elektrona uravnotežen s nabojem pozitivnih iona, tako da je sustav u cjelini električno neutralan. Plazma se stvara na način da se plinovi izlažu električnom ili elektromagnetskom polju pri niskom tlaku. U proizvodnji poluvodiča koristi se za graviranje (jetkanje) i deponiranje tankog filma (ekscitirano stanje je čini vreoma reaktivnom). U svakidašnjem životu plazma se koriste za dobivanje svjetla u žaruljama, neonkama i plavim klopkama za kukce.
Plutonij su 1940. godine otkrili Glenn T. Seaborg Seaborg, Edwin M. McMillan, J. W. Kennedy i A. C. Wahl (USA). Ime je dobio po planetu Plutonu. To je sintetski radioaktivni srebrni metal. Reagira s kisikom iz zraka, kiselinama i vodenom parom. Otporan je na lužine. Plutonij je visokotoksičan element i ima ekstremno nisku dopuštenu dozu izloženosti. Plutonij se pripravlja u nuklearnim reaktorima bombardiranjem urana s neutronima, odnosno radioaktivnim raspadom neptunija-239. Služi kao fisijski materijal.
Upotrebom odgovarajućih radioaktivnih izotopa mogu se pratiti biokemijski procesi u biljkama, životinjama i ljudima mjereći radioaktivno zračenje primiješanog radioaktivnog indikatora. Umjetni radioaktivni izotopi imaju iste kemijske osobine kao i prirodni izotopi što omogućuje da te prirodne izotope obilježimo primjesom radioaktivnih izotopa i tako slijedimo put tih elemenata tijekom kemijske reakcije. Jedan od najvažnijih radioaktivnih indikatora jest radioaktivni ugljik 14C.
Svaki objekt u svemiru privlači svaki drugi objekt silom (gravitacijska sila, FG) koja djeluje duž pravca kroz središta objekata, a proporcionalna je umnošku masa objekata i obrnuto proporcionalna kvadratu udaljenosti između njih.
m1 i m2 su mase objekata a r je udaljenost između njih. G je univerzalna gravitacijska konstanta a iznosi 6.67•10-26 N m2 kg-2. Strogo govoreći ovaj zakon vrijedi samo za objekte koje možemo smatrati materijalnim točkama. Inače, gravitacijsku silu treba računati integriranjem sila između različitih elemenata mase. Newtonov zakon gravitacije izveden je iz Keplerovih zakona, koji opisuju gibanje planeta, te uz fizikalnu pretpostavku da je Sunce središte i izvor gravitacijske sile.
Ispravnije je Newtonov zakon gravitacije napisati uz pomoć vektorske jednadžbe:
u kojoj su r1 i r2 položajni vektori masa m1 i m2.
Gravitacijske sile djeluju na daljinu, što znači da djeluju kroz prostor bez materijalnog dodira među objektima. Newtonov zakon gravitacije izveden je iz Keplerovih zakona za planetarna gibanja, uz fizikalnu pretpostavku da je sunce središte i izvor gravitacijske sile.
Također, svaki se objekt giba u smjeru djelovanja sile koja na njega djeluje, akceleracijom koja je obrnuto proporcionalna masi objekta. Za tijela na površini Zemlje, udaljenost r u izrazu za gravitacijsku silu praktički je jednaka polumjeru Zemlje, RE. Ako masu tog tijela označimo sa m a masu Zemlje sa RE, izraz za gravitacijsku silu kojom Zemlja djeluje na tijela na svojoj površini može se ovako napisati
pri čemu je g gravitacijska akceleracija, koja se iako ovisi o geografskoj širini, obično smatra konstantom približne vrijednosti 9.81 m s-2.
Refraktometar je optički uređaj za mjerenje indeksa loma. Refraktometar iskorištava činjenicu da se svjetlost različito lomi dok prolazi kroz različite materijale. Može se koristiti za mjerenje saliniteta morske vode ili količine sladora u grožđu. Refraktometri se mogu nabaviti sa ili bez automatske temperaturne kompenzacije (ATC).
Salinitet se refraktometrom mjeri tako da se uzorak stavi na optičku prizmu ispod matiranog poklopca. Svjetlost prolazi kroz uzorak i lomi se ovisno o količini soli u njemu bacajući sjenu na skalu uređaja. Salinitet se kroz okular očita izravno sa skale refraktometra.
Zasićene masti u čvrstom su stanju pri sobnoj temperaturi. Zasićene masti u hranu dolaze uglavnom iz životinjskih izvora (govedina, mlijeko i mliječni proizvodi, crveno meso) ali također i iz tropskih biljnih ulja (kokosovog ili palminog ulja).
Kad zraka svjetlosti pada na granicu između dva prozirna sredstva, dijelom se odbija a dijelom se lomi. Obje zrake, odbijena i lomljena, leže u istoj ravnini kao i upadna zraka.
Kut odbijanja jednak je kutu upada. Kut loma (Θ2) povezan je s kutom upada (Θ1) Snellovim zakonom:
n1 i n2 su bezdimenzijske konstante - indeksi loma dvaju sredstava.
Trigliceridi su esteri glicerola i tri masne kiseline. Oni su glavni sastojak biljnih ulja i životinjskih masti. Masne kiseline vezane za glicerol mogu biti iste ili različite. Prirodne masne kiseline u biljkama i životinjama biosintetiziraju se iz acetil CoA i imaju parni broj ugljikovih atoma (obično od 16 do 20 C-atoma).
Generalić, Eni. "Indeks života na planetu." Englesko-hrvatski kemijski rječnik & glosar. 29 June 2022. KTF-Split. {Datum pristupa}. <https://glossary.periodni.com>.
Glosar
Periodni sustav