KEMIJSKI RJEČNIK

monovalentni element    →   monovalent element

Monovalentni su oni elementi čiji se atomi obično spajaju samo s jednim atomom bilo kojeg drugog elementa. Takav je element vodik.

trasuranski element    →   transuranium element

Transuranski elementi jesu elementi s atomskim brojem višim od 92 (atomski broj urana). Transuranski elementi nestabilni su i u prirodi se pojavljuju u ekstremno malim koncentracijama. Većina ih je umjetno sintetizirana.

halogenirani ugljikovodik    →   halocarbon

Halogenirani ugljikovodici su spojevi koji sadržavaju samo ugljik, jedan ili više halogena, i ponekad vodik, primjerice ugljikov tetraklorid ili tetraklorometan (CCl₄), tetrabromometan (CBr₄). Niži članovi različitih homolognih nizova koriste se kao sredstva za hlađenje, sredstva za gašenje požara i kao sredstva za pjenjenje poliuretanske pjene. Polimerizacijom halogeniranih ugljikovodika nastaju plastične mase koje karakterizira visoka kemijska otpornost, visoka električna otpornost i dobra toplinska stabilnost.

prijelazni element    →   transition metal

Prijelazni elementi smješteni su središnjem dijelu periodnog sustava, u skupinama od 3. do 11. Popunjavaju d-podljuske prethodne ljuske, te ih zbog toga nazivamo i d-elementima.

Prvom nizu prijelaznih elemenata pripadaju skupine skandija (Sc), titanija (Ti), vanadija (V), kroma (Cr), mangana (Mn), željeza (Fe), kobalta (Co), nikla (Ni) i bakara (Cu). Često se i elementi 12. skupine (skupine cinka) svrstavaju u prijelazne elemente iako su d-podljuske već popunjene kod skupine bakra.

Unutar 6. i 7. periode nalaze se, u 3. podljusci, unutrašnji prijelazni elementi, (lantanoidi) i (aktinoidi). Prijelazni elementi su metali velike gustoće, tvrdoće i visokog tališta. Spojevi su im obično obojeni, a za njih je karakteristično stvaranje kompleksnih spojeva.

astat    →   astatine

Astat su 1940. godine otkrili Emilio Gino Segrè, Dale R. Corson i K. R. MacKenzie (USA). Ime mu dolazi od grčke riječi astatos što znači nepostojan. To je radioaktivni element s kratkim vremenom poluraspada (7.5 sati). Kemijski je sličan ostalim halogenima. Astat se može pripraviti bombardiranjem bizmuta alfa-česticama. U tragovima se nalazi u uranovim rudama.

skupine periodnog sustava    →   groups in periodic system of elements

Periodni sustav elemenata podijeljen je u 18 skupina kemijskih elemenata. Elementi iste skupine imaju isti broj valentnih elektrona i slična kemijska svojstva. Elementi glavnih skupina su u 1., 2. i od 13. do 18. skupine. Različite skupine elemenata mogu se imenovati prema prvom elementu u skupini (elementi borove skupine, elementi ugljikove skupine) ili imaju posebna imena (plemeniti plinovi, halogeni elementi, halkogeni elementi, zemnoalkalijski metali, alkalijski metali).

vodik    →   hydrogen

Vodik je 1766. godine otkrio Sir Henry Cavendish (Engleska). Ime mu je dao Lavoisie od grčkih riječi hydro što znači voda i genes što znači tvoriti. To je plin bez boje i mirisa, netopljiv u vodi. Lako difundira kroz sve materijale. Zapaljiv je i pravi eksplozivne smjese u zraku. Zapaljen na zraku gori svijetlim vrućim plamenom dajući vodenu paru. Na povišenoj temperaturi lako se spaja s kisikom, sumporom i halogenim elementima. Procjenjuje se da 90 % svih atoma, odnosno skoro 3/4 mase svemira, otpada na vodik. Sve zvijezde, pa i Sunce, sastavljene su uglavnom od vodika (w>90 %). Vodik se u prirodi rijetko nalazi u elementarnom stanju, samo u višim slojevima atmosfere ili u vulkanskim plinovima. Uglavnom je vezan u spojevima od kojih su najrašireniji voda (H₂O), amonijak (NH₃) i razni organski spojevi. Čisti vodik se najčešće dobiva elektrolizom vode. Laboratorijski se dobiva reakcijom sulfatne kiseline i elementarnog cinka. Industrijski se dobiva prevođenjem vodene pare preko užarenog koksa. Upotrebljava se za sintezu amonijaka, hidriranje ugljena i ulja, proizvodnju kloridne kiseline i kao redukcijsko sredstvo.

rasprostranjenost elemenata    →   abundance of elements

Elementi se u prirodi uglavnom nalaze u različitim spojevima, a rjeđe u slobodnom (elementarnom) stanju. U Zemljinoj kori najrasprostranjeniji je kisik (49.5 %), zatim silicij (25 %), aluminij (7.5 %), željezo (4.7 %), kalcij (3.4 %), natrij (2.6 %), kalij (2.4 %), magnezij (1.9 %) i vodik (1.9 %). Ovih devet elemenata čine skoro 99 % sastava Zemlje.

rasprostranjenost tvari    →   abundance of substances

Rasprostranjenost tvari omjer je ukupne mase određenog elementa u Zemljinoj kori i ukupne mase Zemljine kore. Često se izražava u postotcima.

aktinoidi    →   actinides

Aktinoidi (aktinidi) su smješteni unutar 7. periode u 3. podljusci. Imaju nepopunjene niže f-podljuske te se stoga nazivaju unutrašnji prijelazni elementi ili f-elementima. U skupinu aktinoida spadaju elementi od rednog broja 90 do rednog broja 103, a često se u aktinoide svrstava i aktinij (Ac). U skupinu aktinoida spadaju: torij (Th), protaktinij (Pa), uranij (U), neptunij (Np), plutonij (Pu), amercij (Am), kurij (Cm), berkelij (Bk), kalifornij (Cf), einsteinij (Es), fermij (Fm), mendelevij (Md), nobelij (No) i lawrencij (Lr). Svi poznati izotopi ovih elemenata radioaktivni su. Samo se Th i U u prirodi javljaju u znatnijim količinama. Tragovi Pa, Np i Pu pronađeni su u uranijevim i torijevim rudama a veće količine dobivaju se iz nuklearnih reaktora.