KEMIJSKI RJEČNIK

Fermijev nivo    →   Fermi level

Fermijev nivo je najviši popunjeni energijski nivo u čvrstim tvarima pri temperaturi apsolutne nule. Kod vodiča fermijev nivo leži u vodljivoj vrpci, kod izolatora u valentnoj vrpci a kod poluvodiča pada u prostor između vodljive i valentne vrpce. Ime je dobio u čast talijanskog fizičara Enrica Fermija (1901. - 1954.).

temperatura zapaljenja    →   flash point

Temperatura zapaljenja najniža je temperatura na kojoj para tekućine ili hlapljive čvrste tvari stvara zapaljivu smjesu sa zrakom. Pri temperaturi zapaljenja pare blizu površine tekućine zapale se kada se izlože plamenu.

klorinitet    →   chlorinity

Klorinitet (simbol Cl) je definiran kao ukupna količina halida (klorida, bromida i jodida) u 1 kg mora, a da su pri tome jodid i bromid zamijenjeni ekvivalentnom količinom klorida. Kako bi se napravio neovisnim o promjenama atomskih masa halida, klorinitet se danas definira kao masa čistog srebra potrebna da se istalože svi kloridi, bromidi i jodidi pomnožena s 0.37285233. Klorinitet se općenito određuje kako bi se izračunala slanost (salinitet) mora.

Klorinitet se određuje Mohrovom metodom, jednom od najstarijih metoda titracije - uveo ju je 1856. njemački kemičar Karl Friedrich Mohr (1806.-1879.), titracijom uzorka mora sa standardnom otopinom srebrovog nitrata (AgNO₃) uz kalijev kromat (K₂CrO₄) kao indikator.

pri tome se uz AgCl talože još i AgBr i AgI.

Problem kod Mhorove titracije je u tome što srebrov nitrat nije primarni standard. Kako bi ovo izbjegao i omogućio da sva mjerenja saliniteta budu usporediva, predsjednik Međunarodnog povjerenstva za istraživanje mora (ICES, International Council for the Exploration of the Sea), danski fizičar Martin Knudsen (1871.-1949.) definirao je kao standard Normalnu vodu (Eau de mer Normale) stalnog sastava s točno određenim klorinitetom (oko 19.38 ‰). Ova voda je potom korištena za standardizaciju otopine srebrova nitrata. Na taj način sva određivanja kloriniteta referirala su se na isti standard što je omogućilo da svi rezultati budu usporedivi. Upotrebom Normalne vode, Knudsenove pipete i birete za analizu te Hidrografskih tablica dobivali su se rezultati točnosti usporedive onima dobivenim gravimetrijom.

Mjerenjem saliniteta i kloriniteta u devet uzoraka mora iz različitih dijelova svijeta Knudsen je, 1889., došao do empirijske formule za određivanje saliniteta:

Ova formula koristila se do 1962., kada je Zajedničko vijeće za oceanografske tablice i standarde (JPOTS, Joint Panel for Oceanographic Tables and Standards) odredilo novu konstantu proporcionalnosti u Knudsenovoj formuli

kromatografija    →   chromatography

Kromatografija je metoda odvajanja koja se zasniva na različitoj raspodjeli komponenti uzorka između dvije faze od kojih je jedna nepokretna (stacionarna) a druga pokretna (mobilna). Stacionarna faza može biti čvrsta ili tekuća, a mobilna tekuća (tekućinska kromatografija) ili plinovita (plinska kromatografija). Komponente se pod utjecajem mobilne faze kreću kroz stacionarnu fazu različitom brzinom i tako se razdvajaju.

flotacija    →   flotation

Flotacija je postupak odjeljivanja hidrofobne čvrste tvari od hidrofilnih pomoću mjehurića zraka. Propuhivanjem zraka kroz suspenziju, u koju su dodane tvari za lakše stvaranje pjene, stvaraju se mjehurići zraka koji se hvataju na hidrofobnu tvar i iznose je na površinu.

udio    →   fraction

Udio je omjer veličine jednog konstituenta i zbroja istih veličina svih konstituenata (dijelova) sustava. Kada se primijenjuje na sastav otopine razlikujemo maseni udio, količinski udio i volumenski udio. Količinski udio jednak je brojčanom udjelu.

krom    →   chromium

Krom je 1797. godine otkrio Louis-Nicholas Vauquelin (Francuska). Ime je dobio od grčke riječi chroma što znači boja zbog obojenosti svojih spojeva. To je plavo-bijeli do srebrno sivi, sjajni metal. Jako je tvrd i krt i može se ispolirati do visokog sjaja. Ne otapa se ni u nitratnoj kiselini ni u zlatotopci ali se otapa u vrućoj kloridnoj i sulfatnoj kiselini. Spojevi kroma(VI) su toksični i kancerogeni. Kromit (FeO·Cr₂O₃) je jedina važna ruda kroma. Redukcijom kromita u električnim pećima s ugljikom nastaje ferokrom. Ferokrom se upotrebljava za legiranje čelika. Čelici s malo kroma imaju veliku tvrdoću i čvrstoću, a s većom količinom kroma dobivaju se nehrđajući čelici. Mnogo se upotrebljava kao prevlaka na drugim metalima zbog svoje velike korozijske otpornosti i visokog sjaja. Krom daje staklu smaragdno zelenu boju.

koloidni ion    →   colloid ion

Koloidni ioni nastaju kada koloidne čestice adsorbiraju određenu vrstu iona iz otopine i nabiju se istovrsnim nabojem. Naboj može potjecati i od kemijske reakcije površine čestice. Koloidne ione nastale adsorpcijom na čestice srebrova klorida možemo prikazati kao

Adsorbirani sloj je monomolekulski (debljine jedne molekule) a koji će koloidni ion nastati, ovisi o tome koji je ion u suvišku. Kako su sada koloidne čestice istoimeno nabijene, dolazi do uzajamnog odbijanja i stabiliziranja koloidne otopine. Naboj koloidne čestice može se ustanoviti elektroforezom.

frakcijska kristalizacija    →   fractional crystallisation

Frakcijska kristalizacija metoda je razdvajanja smjese topljivih spojeva. Smjesa se otopi u toplom otapalu a potom se postepeno snižava temperatura. Najmanje topljiva komponenta će se prva iskristalizirati ostavljajući ostale u otopini. Pažljivim odabirom otapala i kontrolom temperature ponekad je moguće ukloniti komponente jednu po jednu.

ledište    →   freezing point

Ledište je temperatura pri kojoj tekućina prelazi u čvrsto agregatno stanje pri normalnom tlaku.

Vidi Talište