KEMIJSKI RJEČNIK

apsorptancija    →   absorptance

Apsorptancija (α) je udio upadnog zračenja dane valne duljine koji je apsorbiran u mediju na koji pada zračenje.

apsorpcijski koeficijent    →   absorption coefficient

Apsorpcijski koeficijent (a) je relativno smanjenje intenziteta paralelnog snopa elektromagnetskog zračenja kao rezultat apsorpcije u mediju tokom prolaska kroz beskrajno mali sloj medija podijeljen s duljinom.

adsorpcija    →   adsorption

Adsorpcija je pojava da se na graničnoj površini između dviju faza (površini čvrstog tijela okruženog tekućinom ili plinom) nakuplja neka tvar u koncentraciji većoj nego što vlada u unutrašnjosti susjednih faza. Tvar na kojoj se vrši adsorpcija naziva se adsorbens. Za dobre adsorbense karakteristično je da imaju vrlo veliku površinu.

alanin    →   alanine

Alanin je jedna od najjednostavnijih i najzastupljenijih aminokiselina u bjelančevinama. To je hidrofobna aminokiselina s alifatskih bočnim lancem i, kao i sve nepolarne hidrofobne aminokiseline, ima tendenciju da se okuplja u tijelu bjelančevine i svojim hidrofobnim interakcijama stabilizira joj strukturu. Alanin nije esencijalna aminokiselina, što znači da je ljudsko tijelo može sintetizirati i da je nije potrebno unositi izravno hranom.

• Kratice: Ala, A
• IUPAC ime: 2-aminopropanska kiselina
• Molekularna formula: C₃H₇NO₂
• Molekularna masa: 89.09 g/mol

Arhimedov zakon    →   Archimedes law

Na tijelo u fluidu (plinu ili tekućini) djeluje sila (uzgon), koja je po iznosu jednaka težini istisnute tekućine, a ima smjer suprotan sili težine tijela.

atomska apsorpcijska spektroskopija    →   atomic absorption spectroscopy

Atomska apsorpcijska spektroskopija (AAS) analitički je postupak (tehnika) pri kojem ispareni uzorak nepobuđenih atoma apsorbira elektromagnetsko zračenje karakteristične valne duljine.

alfa-čestica    →   alpha particle

Alfa-čestice su jezgre helijevih atoma (imaju masu 4, a naboj +2). Domet u zraku im je od 2 cm do 9 cm, ovisno o vrsti radioaktivnog izotopa koji ih emitira. Ako iz jezgre radioaktivnog elementa izađe alfa-čestica, onda nastaje novi element koji ima za dvije jedinice manji redni broj i za četiri jedinice manju atomsku masu od elementa iz kojeg je nastao, primjerice:

Struja alfa-čestica naziva se alfa-zračenje.

analitička vaga    →   analytical balance

Analitička vaga je instrument za precizno određivanje mase tvari. Analitička vaga osjetljiv je i skup instrument, a o njezinoj ispravnosti i preciznosti ovisi točnost rezultata analize. Najrašireniji tip analitičke vage jest vaga nosivosti 100 g i osjetljivosti 0.1 mg. Ni jednu kvantitativnu kemijsku analizu nije moguće napraviti bez upotrebe vage jer, bez obzira na metodu koju koristimo, uvijek treba odvagati uzorak za analizu i potrebne količine reagensa za pripravu otopina.

Analitičke vage smještaju se u staklene ormariće koji ih štite od prašine i zračnih struja koje bi mogle poremetiti položaj ravnoteže. Stalak vage pričvršćen je na debelu staklenu ili kamenu ploču kako bi se manjile vibracije, dok se horizontalnost vage provjerava ugrađenom okruglom libelom . Os oko koje se okreće poluga vage oštri je brid trostrane ahatne prizme (ahat se odabire zbog svoje tvrdoće) koji se nalazi na ravnoj podlozi od istog materijala. Zdjelice su također obješene na ahatne noževe. Noževi (prizme) i ležajevi najodgovorniji su za preciznost analitičke vage i treba ih čuvati od oštećenja. Stoga poluga i zdjelice leže na ležajevima samo kada promatramo njihanje vage dok u svakom drugom slučaju vaga mora biti zakočena.

Princip rada moderne laboratorijske vage temelji se na svojem prethodniku - vagi s jednakim krakovima. Tijelo nepoznate mase stavlja se na jednu stranu vage a utezi poznate mase na drugu. Kada se pokazivač vrati u središnji položaj, sile na oba kraka su jednake, a težina nepoznatog predmeta odredi se iz masa dodanih utega.

Moderne elektroničke laboratorijske vage temelje se na mjerenju struje potrebne da se pokretna elektromagnetna zavojnica vrati na svoju nultu poziciju iz koje je pomaknuta zbog opterećivanja vage tijelom čija se masa mjeri.

katalaza    →   catalase

Katalaza je biokatalizator (enzim iz jetre) koji pospješuje raspadanje vodikova peroksida u tijelu na kisik i vodu.

kutna akceleracija    →   angular acceleration

Ako se kutna brzina tijela promijeni od neke početne vrijednosti ω_p, koju ima u početnom trenutku t_p do konačne ω_k, koju ima u trenutku t_k, srednja kutna akceleracija tijela definira se kao kvocijent promjene kutne brzine, Δω, i vremenskog intervala, Δt, u kojemu je ta promjena nastala:

Trenutačna kutna akceleracija, α, dobiva se kao granična vrijednost srednje kutne akceleracije kad se Δt približava nuli:

SI jedinica za kutnu akceleraciju je s^-2.