Endotermne reakcije one su reakcije kod kojih se toplina apsorbira (ΔH° > 0). Unutarnja energija produkata veća je od unutarnje energije reaktanata.
Ako je reakcija u jednom smjeru endotermna, u suprotnom je egzotermna.
Prirast entalpije (ΔH) onaj je dio energije sustava koji se može prevesti u toplinu (Q) uz stalan tlak.
Eksplozija (lat. explodere - raspasti se), naglo proširenje volumena nekog tijela, praćeno praskom i snažnim mehaničkim učincima. Nastaje npr. pri naglom izgaranju uz razvijanje velike količine topline i plinova (kod eksploziva).
Kalorimetar je uređaj za određivanje količine topline koja se oslobađa ili troši tijekom neke kemijske reakcije. Služi i za određivanje specifične topline.
Francuski fizičar Nicolas Léonard Sadi Carnot (1796.-1832.) opisao je 1824. kružni proces pri kojem se prijelazom topline iz toplijeg spremnika u hladniji spremnik dobiva maksimalni rad. Carnotov kružni proces sastoji se od četiri povratljiva parcijalna procesa
1-2: Izotermna ekspanzija na temperaturi T1 uz dovođenje topline QH.
2-3: Adijabatska ekspanzija do temperature T2.
3-4: Izotermna kompresija na temperaturi T2 uz odvođenje topline QC.
4-1: Adijabatska kompresija nazad do temperature T1.
Izvršeni rad jednak je zbroju izvršenih radova parcijalnih procesa, a prikazan je osjenčanom površinom ograničenom krivuljama koje prikazuju promjene stanja.
Konvekcija je proces u kojem se toplina prenosi s jednog dijela fluida u drugi samim kretanjem fluida. Konvekcija može biti prirodna i prisilna.
Kod prirodne konvekcija kretanje je posljedica gravitacije. Toplina se prenosi kroz medij podizanjem zagrijanog fluida manje gustoće i tonjenjem hladnijeg i gušćeg fluida.
Prisilna konvekcija je kad se topli fluid prenosi iz jednog dijela u drugi mehaničkim sredstvima (pumpama, ventilatorima, miješalicama).
Bakar je poznat od davnih vremena (~5000. godine prije Krista). Ime mu dolazi od latinske riječi za otok Cipar - Cyprium. To je svijetlo crvenkasti, sjajni metal. Relativno je mekan, ali žilav i savitljiv. Dobro vodi toplinu i električnu struju. Na zraku je stabilan, ali dužim stajanjem dobije zelenu patinu. Otapa se samo u oksidirajućim kiselinama. U prisutnosti kisika iz zraka otopit će se i u razrijeđenoj sulfatnoj kiselini i koncentriranoj kloridnoj kiselini. Bakar se u prirodi nalazi i elementaran, ali se pretežno javlja kao halkopirit (Cu2S·Fe2S3), halkozin (Cu2S), kovelin (CuS), kuprit (Cu2O), malahit (CuCO3·Cu(OH)2), azurit (2CuCO3·Cu(OH)2) i bornit (Cu5FeS4). Oko pola proizvodnje bakra upotrebljava se za izradu vodiča električne struje. Zbog dobre toplinske vodljivosti od njega se izrađuju kotlovi, grijači i razni izmjenjivači topline. Važno područje primjene bakra je dobivanje legura, u prvom redu mjedi ili mesinga (Cu-Zn-legura) i bronce (Cu-Sn-legura).
1. Obrastanje je nakupljanje netopljivih naslaga (bakterija, koloida, oksida) na cijevima izmjenivača topline.
2. Obrastanje je nakupljanje morskih organizama na uronjenoj metalnoj površini.
Generalić, Eni. "Toplina taljenja." Englesko-hrvatski kemijski rječnik & glosar. 29 June 2022. KTF-Split. {Datum pristupa}. <https://glossary.periodni.com>.
Glosar
Periodni sustav