KEMIJSKI RJEČNIK

osmometrija    →   osmometry

Osmometrija je način određivanja prosječne molekularne težine otopljene tvari mjerenjem osmotskog tlaka.

osmoza    →   osmosis

Osmoza je proces difuzije otapala kroz polupropusnu opnu iz otopine niže koncentracije u otopinu više koncentracije. Otapalo će putovati sve dok se koncentracije ne izjednače. Tlak koji se mora dovesti na koncentriraniju stranu da zaustavi tok otapala naziva se osmotski tlak.

paskal    →   pascal

Paskal (Pa) je izvedena SI jedinica tlaka. Definirana je tlakom što ga proizvodi jednoliko raspoređena sila jednog njutna koja okomito tlači ravnu plohu ploštine jednog četvornog metra (Pa = N/m²). Ime je dobila po francuskom matematičaru, fizičaru i filozofu Blaiseu Pascalu (1623.-1662.).

konstanta ravnoteže    →   equilibrium constant

Konstanta ravnoteže (K) prvi put se pojavljuje u zakonu o djelovanju masa koji su 1863. formulirali norveški kemičari C.M. Guldberg i P. Waage. Reverzibilna kemijska reakcija prikazana jednadžbom

u ravnoteži je onda kada je brzina napredne reakcije jednaka brzini povratne reakcije.

Konstanta ravnoteže definirana je odnosom ravnotežnih aktiviteta produkata i reaktanata

Kod praktičnih mjerenja često se aktiviteti zamjenjuju koncentracijama

Za reakcije u plinskoj fazi umjesto koncetracija upotrebljavaju se parcijalni tlakovi

Termodinamička konstanta K nema jedinicu, dok jedinica za K_p i K_c ovisi o broju molekula koje se pojavljuju u stehiometrijskoj jednadžbi (a, b, c i d).

Veličina konstante ravnoteže ovisi o temperaturi. Ako je napredna reakcija egzotermna, konstanta ravnoteže smanjuje se povećanjem temperature. Što je veća konstanta ravnoteže neke kemijske reakcije, to je ravnoteža više pomaknuta na stranu stvaranja produkata reakcije. Položaj uspostavljene ravnoteže može se mijenjati, ali ne i konstanta. Sustav u ravnoteži brani se od promjene tako da nastoji poništiti vanjski utjecaj (Le Chatelierov princip).

Konstanta ravnoteže kemijske reakcije izravno je proporcionalna promjeni standardne Gibbsove slobodne energije

polimorfni prijelaz    →   polymorphic transition

Polimorfni prijelaz je reverzibilni prijelaz čvrste kristalne faze pri određenoj temperaturi i tlaku u drugu fazu istog kemijskog sastava ali različite kristalne strukture. Na primjer, prijelaz kvarca (SiO₂) pri 1 143 K u tridimite i pri 1 743 K u kristobalit.

Raoultov zakon    →   Raoult’s law

Parcijalni tlak jedne komponente u smjesi jednak je produktu tlaka zasićene pare čiste komponente pri određenoj temperaturi i njezinog množinskog udjela u smjesi.

Fraschov postupak    →   Frasch proces

Fraschov postupak metoda je dobivanja sumpora iz podzemnih nakupina korištenjem naprave s tri koncentrične cijevi što, ulaze jedna u drugu. Pregrijana vodena para prolazi kroz vanjsku cijev kako bi rastalili sumpor. Kroz unutarnju cijev prolazi zrak i tlači rastaljeni sumpor kroz srednju na površinu. Postupak je dobio ime po amerikancu njemačkog porijekla Hermanu Fraschu (1851.-1914.).

fugacitet    →   fugacity

Fugacitet (f) je termodinamička funkcija koja se koristi umjesto parcijalnih tlakova kod reakcija u kojima sudjeluju realni plinovi. Za neku komponentu smjese definiran je kao

gdje je μ kemijski potencijal.

Fugacitet plinova jednak je tlaku koji bi plin imao da je idealan. Fugacitet tekućina i čvrstih tvari jednak je fugacitetu para s kojima su u ravnoteži. Aktivitet je odnos fugaciteta i fugaciteta standardnog stanja.

ukapljivanje plinova    →   gas liquefying

Da bi došlo do prijelaza plina u tekuće stanje, potrebno je ili sniziti temperaturu ili smanjiti volumen ili povećati tlak. Iznad kritične temperature nije moguće ukapljiti plin. Za ukapljivanje zraka Lindeovim postupkom koristi se prigušni ili Joule-Thomsonov efekt. Postupak se sastoji u tome da se stlačeni zrak u kompresoru ohladi rashladnom vodom. Tako ohlađeni zrak ekspandira na niži tlak u prigušnom ventilu pri čemu se ohladi, vraća se u kompresor i usput hladi zrak koji će se ekspandirati. Ponavljanjem tog postupka zrak se toliko ohladi da prijeđe u tekuće stanje.

Geigerov brojač    →   Geiger counter

Geigerov brojač (Geiger Millerov brojač) uređaj je za određivanje i mjerenje ionizirajuće radijacije. Sastoji se od cijevi s plinom pri niskom tlaku (obično argon ili neon s metanom) u kojoj se nalaze cilindrična katoda kroz čiji centar prolazi anoda u obliku tanke žice. Između elektroda narinuta je razlika potencijala od oko 1 000 V. Kroz prikladan otvor (prozor) u cijev ulazi ionizirana čestica ili foton izazivajući nastanak iona a jaka potencijalna razlika će ga usmjeriti na odgovarajuću elektrodu što će izazvati lančanu ionizaciju. Konačni strujni puls može se brojati odgovarajućim elektronskim krugom ili jednostavno preusmjeriti na zvučnik instrumenta. Uređaj je izmislio 1908. njemački fizičar Hans Geiger (1882.-1945.), a 1928. zajedno s W. Mullerom ga je unaprijedio.