Regeneracija je proces obnavljanja ionskog izmjenjivača i njegovo ponovno dovođenje u aktivno stanje nakon iscrpljenosti. Kationski izmjenjivači obično se regeneriraju kloridnom kiselinom a anionski natrijevim kloridom
Koloidni ioni nastaju kada koloidne čestice adsorbiraju određenu vrstu iona iz otopine i nabiju se istovrsnim nabojem. Naboj može potjecati i od kemijske reakcije površine čestice. Koloidne ione nastale adsorpcijom na čestice srebrova klorida možemo prikazati kao
Adsorbirani sloj je monomolekulski (debljine jedne molekule) a koji će koloidni ion nastati, ovisi o tome koji je ion u suvišku. Kako su sada koloidne čestice istoimeno nabijene, dolazi do uzajamnog odbijanja i stabiliziranja koloidne otopine. Naboj koloidne čestice može se ustanoviti elektroforezom.
Bakar je poznat od davnih vremena (~5000. godine prije Krista). Ime mu dolazi od latinske riječi za otok Cipar - Cyprium. To je svijetlo crvenkasti, sjajni metal. Relativno je mekan, ali žilav i savitljiv. Dobro vodi toplinu i električnu struju. Na zraku je stabilan, ali dužim stajanjem dobije zelenu patinu. Otapa se samo u oksidirajućim kiselinama. U prisutnosti kisika iz zraka otopit će se i u razrijeđenoj sulfatnoj kiselini i koncentriranoj kloridnoj kiselini. Bakar se u prirodi nalazi i elementaran, ali se pretežno javlja kao halkopirit (Cu2S·Fe2S3), halkozin (Cu2S), kovelin (CuS), kuprit (Cu2O), malahit (CuCO3·Cu(OH)2), azurit (2CuCO3·Cu(OH)2) i bornit (Cu5FeS4). Oko pola proizvodnje bakra upotrebljava se za izradu vodiča električne struje. Zbog dobre toplinske vodljivosti od njega se izrađuju kotlovi, grijači i razni izmjenjivači topline. Važno područje primjene bakra je dobivanje legura, u prvom redu mjedi ili mesinga (Cu-Zn-legura) i bronce (Cu-Sn-legura).
Eksikator je staklena posuda sa suhom atmosferom zbog prisutnosti nekog sredstva koje upija vlagu. Upotrebljava se za čuvanje uzoraka, reagensa ili taloga od vlage iz zraka. Kao sredstvo za sušenje obično se koristi bezvodni kalcijev klorid (CaCl2).
Suhi članak Leclancheov članak primarni je članak koji se sastoji od grafitne katode okružene manganovim dioksidom i smještene u posudicu od cinka ispunjenu pastom amonijeva klorida kao elektrolitom. Elektromotorna sila ovog članka iznosi 1.5 V. Izumio ga je 1866. francuski inženjer Georges Leclanché (1839.-1882.).
Slane komore dizajnirane su za ispitivanja u korozivnoj atmosferi. Materijal koji se ispituje izloži se finoj maglici otopine natrijeva klorida (obično 5 %). Temperatura unutar komore održava se konstantnom (obično oko 35 °C). Ove komore napravljene su od nekorozivnih materijala.
Zimmermann-Reinhardtov reagens jest smjesa manganova(II) sulfata, sumporne i fosforne kiseline. Služi za sprječavanje oksidacije kloridnog iona pri titraciji željezova(II) iona otopinom permanganata.
Elektrode drugog reda jesu metalne elektrode kojima je ravnotežni potencijal funkcija koncentracije aniona u otopini. Primjer su srebro/srebrov klorid i kalomelova elektroda. U obiju je elektroda metal prekriven svojom teško topljivom soli i uronjen u otopinu koja sadrži isti anion kao i teško topljiva sol. Na taj način je koncentracija kationa metala, odnosno elektrodni potencijal, određena koncentracijom aniona preko produkta topljivosti teško topljive soli.
Generalić, Eni. "Polivinil klorid." Englesko-hrvatski kemijski rječnik & glosar. 29 June 2022. KTF-Split. {Datum pristupa}. <https://glossary.periodni.com>.
Glosar
Periodni sustav