KEMIJSKI RJEČNIK

polarno otapalo    →   polar solvent

Polarno otapalo je tekućina s polarnim molekulama koja otapa polarne spojeve zato što naboji na krajevima molekula otapala privlače elemente iz ionskih kristala.

elektron    →   electron

Elektroni su elementarne čestice s negativnim električnim nabojem od (1.602 189 2±0.000 004 6)×10^-19 C i 1/1837 mase protona, odnosno (9.109 534±0.000 047)×10^-31 kg.

Elektron je 1897. otkrio engleski fizičar J.J. Thompson (1856.-1940.). On je ustanovio da prilikom provođenja elektrike kroz veoma razrijeđene plinove u Crookesovoj cijevi nastaju nevidljive zrake koje se od katode šire u pravcu i pod čijim utjecajem mnoge tvari fluoresciraju. Te zrake, katodne zrake, sastoje se od negativno nabijenih čestica koje se mogu skrenuti djelovanjem električnog i magnetskog polja.

Elektroni u atomu smješteni su u sedam ljuski oko jezgre, a maksimalni broj elektrona u svakoj ljusci ograničen je fizikalnim zakonima (2n²). Vanjska ljuska nije uvijek popunjena: natrij ima dva elektrona u prvoj ljusci (2×1² = 2), osam u drugoj (2×2² = 8) i samo jedan u trećoj ljusci (2×3² = 18). Elektron iz vanjske ljuske može prijeći u nepopunjenu ljusku drugog elementa ostavljajući atom pozitivno nabijenim. Valentni elektroni su oni elektroni koji mogu biti zarobljeni od drugog atoma ili dijeljeni s drugim atomom.

Elektroni mogu biti izbačeni iz atoma toplinom, svjetlošću, električnom energijom ili bombardiranjem visokoenergetskim česticama. Slobodni elektroni koji se spontano emitiraju raspadom radioaktivnih jezgri nazivaju se β-česticama.

elektronska konfiguracija    →   electron configuration

Elektronska konfiguracija nam kaže broj elektrona u atomu ili ionu i njihov razmještaj po orbitalama (Vidi Tablica elektronskih konfiguracija elemenata). Struktura i sve zakonitosti u periodnom sustavu ovise o elektronskoj konfiguraciji atoma elemenata. Svojstva elementa uglavnom ovise o elektronskoj konfiguraciji vanjske ljuske. Popunjavanjem nove elektronske ljuske nastaju atomi elemenata slične elektronske konfiguracije kao i u prethodnoj ljuski, što dovodi do periodičnosti svojstava elemenata.

radioaktivnost    →   radioactivity

Radioaktivnost je sposobnost spontanog raspadanja atoma pri čemu nastaje nova atomska vrsta i radioaktivno zračenje. Atom može emitirati tri vrste zračenja: pozitivno α-zračenje, negativno β-zračenje i električki neutralno γ-zračenje. Prilikom raspadanja jedan element nikad ne emitira istovremeno sve vrste zračenja.

reakcijski mehanizam    →   reaction mechanism

Reakcijski mehanizam skup je svih elementarnih reakcija koje se pojave tijekom neke sveukupne kemijske reakcije.

reaktivni niz    →   reactivity series

Reaktivni niz jest niz elemenata (obično metala) poredanih po stupnju svoje reaktivnosti, napravljen uspoređivanjem reakcija elementa s drugim tvarima npr. kiselinama i kiskom.

relativna atomska masa    →   relative atomic mass

Relativna atomska masa elementa jest omjer prosječne mase atoma elementa i 1/12 mase atoma nuklida ¹²C. Elementi se u prirodi nalaze kao smjese izotopa, te su prosječne mase atoma elemenata uvjetovane relativnim odnosom tih izotopa u smjesi. Ne preporučuje se upotreba naziva težina (što je sila) umjesto mase.

elektronegativnost    →   electronegativity

Elektronegativnost je snaga kojom atom pojedinog elementa privlači elektrone. Primjerice, u klorovodiku atom klora je mnogo negativniji od atoma vodika i molekula je polarna, s negativnim nabojem na atomu klora. Elementi s velikom elektronegativnošću lako tvore negativne ione.

L. Pauling je, određivanjem energije kemijske veze, dao svoju skalu relativnih elektronegativnosti. Na toj skali fluor ima najveću elektronegativnost (4), a francij najmanju (0.7).

Što atom ima veću elektronegativnost, to jače privlači elektrone, a što je veća razlika u elektronegativnosti između elemenata, to je veći stupanj ionskog karaktera veze između njihovih atoma. Kad je razlika u relativnoj elektronegativnosti 1.9, udio je ionskog karaktera veze oko 50 %.

galvaniziranje    →   electroplating

Galvaniziranje je postupak nanašanja metalne prevlake na predmet upotrebom elektrolize. Predmet se uroni u otopinu koja sadrži sol metala koji se nanaša i spoji na negativni pol baterije. Pozitivni metalni ioni putuju prema katodi (predmetu) na kojoj se reduciraju do elementarnog stanja stvarajući na predmetu tanki metalni film.

Primjerice, posrebrenjivanje mesinganih ili niklenih predmeta radi se u otopini srebrovih iona. Predmeti se spoje kao katoda i urone u otopinu a kao anoda uzme se čistog srebro. Otopina je smjesa srebrova nitrata i kalijeva cijanida koji smanjuje koncentraciju srebrovih iona čime se poboljšava kvaliteta galvaniziranja. Reakcije na elektrodama su:

Gaussov zakon za elektrostatiku    →   Gauss’ law for electrostatics

Gaussov zakon opisuje vezu između mirnog naboja i električnog polja pa je, zapravo, ekvivalentan Coulombovom zakonu, koji se može izvesti iz Gaussova. Gaussov zakon kaže da je tok električnog polja, Φ, kroz neku zamišljenu zatvorenu plohu površine S - Gaussovu plohu - jednak ukupnom naboju q, koji je unutar te zatvorene plohe:

Pritom je tok Φ kroz Gaussovu plohu površine S dan izrazom:

u kojem je ε₀ permitivnost vakuuma, a dS je element površine.