Alkini (acetileni) su nezasićeni alifatski (s otvorenim lancem) ugljikovodici s jednom ili više trostrukih veza. Mogu biti ravnolančani ili razgranati. Prikazuju se općom formulom CnH(2n+2)-4x gdje je x broj trostrukih veza u lancu. Prema IUPAC nomenklaturi imenuju se tako da se završetak odgovarajućeg alkana zamijeni s -in. Ispred imena osnovne strukture stavljaju se brojevi koji označavaju položaj trostrukog veza. Alkini s jednom trostrukom vezom u lancu tvore homologni niz: etin (acetilene), CH≡CH, propin, CH3CH≡CH itd. Jako su reaktivni i pokazuju uglavnom reakcije adicije.
Alotropi su elementi koji se mogu javiti u dva ili više modifikacija u istom agregatnom stanju. Alotropi obično imaju različita fizikalna svojstva a često su im i kemijska svojstva različita.
Dijamant, grafit i fuleren su tri alotropske modifikacije elementa ugljika. Grafit je mekana, crna tvar koja vodi struju a dijamant je najtvrđa poznata tvar, proziran je i izolator. Ta dva alotropa ugljika razlikuju se jedan od drugoga po kristalnom obliku. Dijamant kristalizira u teseralnom a grafit u heksagonskom sustavu. Ugljikovi atomi u fulerenskoj molekuli raspoređeni su unutar peterokuta i šesterokuta i čine šuplju kuglu koja se sastoji od 60 i više ugljikovih atoma.
U nekim slučajevima alotropi su stabilni samo u određenom temperaturnom području koje je definirano temperaturom pretvorbe pri kojoj jedan alotrop prelazi u drugi. Primjerice, bijeli (metalni) kositar stabilan je ispod 13.2 °C a sivi (nemetalni) kositar stabilan je iznad 13.2 °C.
Izraz alotrop koristi se i za različite molekularne oblike nekog elementa. Elementarni kisik ima dvije alotropske modifikacije: obični kisik i kemijski aktivniji troatomni kisik - ozon.
Kemijski simboli su skraćeni način prikazivanja elemenata u formuli ili jednadžbi. Svaki simbol predstavlja jedan atom i obično sadrži prva dva slova grčkog ili latinskog naziva elementa.
Alotropija (gr. allos, drugačije, and tropos, ponašanje) je pojavljivanje elemenata u dva ili više različitih molekulskih ili kristalnih oblika koji imaju različita kemijska i fizikalna svojstva. Razlika između ovih oblika može biti u njihovoj kristalnoj strukturi (bijeli, crveni i crni fosfor), broju atoma u molekuli (dvoatomni kisik i troatomni ozon) ili u molekularnoj strukturi kapljevine (tekući helij i helij II).
U nekim slučajevima alotropi su stabilni samo u određenom temperaturnom području koje je definirano temperaturom pretvorbe pri kojoj jedan alotrop prelazi u drugi. Primjerice, bijeli (metalni) kositar stabilan je ispod 13.2 °C a sivi (nemetalni) kositar stabilan je iznad 13.2 °C. Ova vrsta alotropije naziva se enantiotropija. Alotropija kod koje nema temperature (točke) pretvorbe naziva se monotropija.
Izraz alotropija ne može se primijeniti na tvari u različitim agregatnim stanjima, npr. kada se led topi i prelazi iz čvrstog leda u tekuću vodu.
Alotropija općenito opisuje pojavu polimorfizma kod elemenata, dok se polimorfija odnosi na svaku tvar koja može imati više kristalnih struktura.
Količinska ili množinska koncentracija (c) otopine omjer je količine otopljene tvari (nA) i volumena (V) otopine. Jedinica koncentracije jest mol m-3 ali se više upotrebljava decimalna SI jedinica mol dm-3 (ponekad se označava s M). Koncentracija se označava oznakom c uz naznaku jedinke na koju se koncentracija odnosi ili se označava stavljanjem kemijske formule u uglatu zagradu, npr. cHCl ili c(HCl) ili [HCl].
Moment količine gibanja je fizikalna veličina koja se definira pri razmatranju rotacije tijela (analogno tome se pri razmatranju translacije definira količina gibanja tijela).
Moment količine gibanja za tijelo koje se vrti oko neke određene osi jednak je:
gdje je I moment tromosti tijela obzirom na tu os, a ω je kutna brzina tijela.
Moment količine gibanja može se definirati i za materijalnu točku s obzirom na određeno ishodište (materijalna točka ne mora se pritom gibati po kružnici). Koristi se ista definicijska formula, samo je moment tromosti materijalne točke definiran s obzirom na to ishodište kao:
gdje je m masa a r njena udaljenost od ishodišta.
Kovalentni spojevi sastoje se od neutralnih molekula - a ne iona. Atomi u takvim spojevima vezani su pomoću zajedničkog elektronskog para - kovalentnom vezom. Najčešće su to tekućine i plinovi pri sobnim temperaturama, npr. kao H2O, CH4, Cl2. Još se zovu i molekularni spojevi.
Cikloalkani su ciklički zasićeni ugljikovodici koji sadrže prsten ugljikovih atoma povezanih jednostrukim vezama. Opća formula im je CnH2n, primjerice cikloheksan, C6H12. Imaju svojstva slična alkanima samo što su nešto manje reaktivni.
Aromatski ugljikovodici velika su skupina nezasićenih cikličkih ugljikovodika koji sadrže jedan ili više benzenovih prstenova. Prema Kekuléovoj formuli u benzenovom prstenu (C6H6) nalaze se tri dvostruke veze i može se prikazati kao cikloheksatrien. Kemijska svojstva benzena se, međutim, znatno razlikuju od spojeva koji sadrže dvostruke veze. Sve veze u benzenu su iste dužine i nalaze se između dvostruke i jednostruke C-C veze.
Generalić, Eni. "Molekularna formula." Englesko-hrvatski kemijski rječnik & glosar. 29 June 2022. KTF-Split. {Datum pristupa}. <https://glossary.periodni.com>.
Glosar
Periodni sustav