KEMIJSKI RJEČNIK
borani → borane
Borani su spojevi bora s vodikom (B2H6, B4H10, B5H9, B5H11...). Općenito se mogu dobiti djelovanjem kiseline na magnezijev borid Mg3B2. Svi borani su i po formuli i po strukturi iznenađujući spojevi. Sve više postaje prihvatljiva ideja da se borani smatraju spojevima koji sadrže tzv. tricentričnu vezu koja se sastoji od jednog elektronskog para koji obuhvaća tri atoma, što bi moglo biti u suglasnosti s teorijom molekulskih orbitala.
bor → boron
Bor su 1808. godine otkrili Sir Humphry Davy (Engleska) i Joseph-Louis Gay-Lussac i L. J. Thenard (Francuska). Ime mu dolazi od arapskog naziva buraq koji se koristio za boraks. To je polumetal s unikatnom kemijom i nomenklaturom spojeva. Amorfni bor je tamni prah i za razliku od kristalnog, prilično je reaktivan. Zagrijan na zraku sam se zapali. Kristalni bor je izvanredno tvrd i kemijski je inertan. Ne reagira s kisikom, vodom, lužinama a od kiselina reagira samo s vrućom koncentriranom nitratnom i sulfatnom kiselinom. S većinom metala stvara boride. Bor se rijetko nalazi u većim količinama, najčešće u obliku boraksa (Na2B4O7·10H2O), kernita (Na2B4O7·4H2O) ili kolemanita (Ca[B3O4(OH)3]·H2O). Najviše se upotrebljava u proizvodnji stakla (borsilikatno staklo), keramike i sredstava za čišćenje.
karboanhidraze → carboanhidrase
Karboanhidraze su enzimi koji kataliziraju stvaranje ili razgradnju karbonatne kiseline, reguliraju omjer ugljikova dioksida i karbonatne kiseline u krvnoj plazmi.
karbonati → carbonates
Karbonati su soli karbonatne kiseline. To su spojevi sastavljeni od kationa metala i karbonatnog aniona (CO32-).
karboksilna skupina → carboxylate group
Karboksilna skupina (-COOH) funkcionalna je skupina koja je zajednička svim karboksilnim kiselinama.
karboksilatni ion → carboxylate ion
Karboksilatni ion se dobiva reakcijom karboksilne kiseline i vode.
Bunsenov članak → Bunsen’s cell
Bunsenov članak je primarni članak koji je razvio Robert W. Bunsen. Sastoji se od cinkove katode uronjene u razrijeđenu otopinu sumporne kiseline i ugljikove anode uronjene u koncentriranu otopinu dušične kiseline. Elektrolitske otopine odijeljene su poroznom stjenkom. Članak ima elektromotornu silu od 1.9 V.
kadmij → cadmium
Kadmij je 1817. godine otkrio Friedrich Stromeyer (Njemačka). Ime je dobio po latinskom - cadmia ili grčkom - kadmenia nazivu za kalaminu (ZnCO3). To je mekani srebrno bijeli sjajni metal koji se lako može prerezati nožem. Stabilan je u zraku pri sobnim temperaturama. Otapa se u kiselinama i to mnogo lakše u oksidirajućim, a ne otapa se u lužinama. Kadmij i otopine njegovih spojeva su toksični. Količina kadmija u Zemljinoj kori je oko tisuću puta manja od količine cinka. Dobiva se kao nusproizvod pri proizvodnji cinka, olova i bakra iz sulfidnih ruda. Upotrebljava se kao prevlaka na željezu, naročito za upotrebu u alkalnim uvjetima. Od kadmija se pripremaju neke niskotaljive legure, izrađuju Ni-Cd baterije a koristi se i u nuklearnim reaktorima jer dobro apsorbira neutrone.
karboksilati → carboxylates
Karboksilati su zajednički naziv za sve soli koje daju karboksilne kiseline reagirajući s hidroksidima, karbonatima, hidrogenkarbonatima i drugim bazičnim reagensima.
Citiranje ove stranice:
Generalić, Eni. "Kiselina." Englesko-hrvatski kemijski rječnik & glosar. 29 June 2022. KTF-Split. {Datum pristupa}. <https://glossary.periodni.com>.
Hrvatski