KEMIJSKI RJEČNIK

analitička vaga    →   analytical balance

Analitička vaga je instrument za precizno određivanje mase tvari. Analitička vaga osjetljiv je i skup instrument, a o njezinoj ispravnosti i preciznosti ovisi točnost rezultata analize. Najrašireniji tip analitičke vage jest vaga nosivosti 100 g i osjetljivosti 0.1 mg. Ni jednu kvantitativnu kemijsku analizu nije moguće napraviti bez upotrebe vage jer, bez obzira na metodu koju koristimo, uvijek treba odvagati uzorak za analizu i potrebne količine reagensa za pripravu otopina.

Analitičke vage smještaju se u staklene ormariće koji ih štite od prašine i zračnih struja koje bi mogle poremetiti položaj ravnoteže. Stalak vage pričvršćen je na debelu staklenu ili kamenu ploču kako bi se manjile vibracije, dok se horizontalnost vage provjerava ugrađenom okruglom libelom . Os oko koje se okreće poluga vage oštri je brid trostrane ahatne prizme (ahat se odabire zbog svoje tvrdoće) koji se nalazi na ravnoj podlozi od istog materijala. Zdjelice su također obješene na ahatne noževe. Noževi (prizme) i ležajevi najodgovorniji su za preciznost analitičke vage i treba ih čuvati od oštećenja. Stoga poluga i zdjelice leže na ležajevima samo kada promatramo njihanje vage dok u svakom drugom slučaju vaga mora biti zakočena.

Princip rada moderne laboratorijske vage temelji se na svojem prethodniku - vagi s jednakim krakovima. Tijelo nepoznate mase stavlja se na jednu stranu vage a utezi poznate mase na drugu. Kada se pokazivač vrati u središnji položaj, sile na oba kraka su jednake, a težina nepoznatog predmeta odredi se iz masa dodanih utega.

Moderne elektroničke laboratorijske vage temelje se na mjerenju struje potrebne da se pokretna elektromagnetna zavojnica vrati na svoju nultu poziciju iz koje je pomaknuta zbog opterećivanja vage tijelom čija se masa mjeri.

Bronstedova baza    →   Bronsted base

Brønstedova baza je tvar koja u kemijskoj reakciji prima proton.

kalorimetrija    →   calorimetry

Kalorimetrija je mjerenje promjene topline tijekom kemijske reakcije, promjene stanja, formiranja otopine ili događaja koji uključuje prijenos topline.

karamel    →   caramel

Karamel je smeđa tvar složenog kemijskog sastava, dobiva se prženjem šećera, a upotrebljava se za bojenje namirnica, u izradi bombona, likera, poslastica itd.

kemikalija    →   chemical

Pojam kemikalije označava skupni naziv za sve kemijske proizvode, odnosno tvari priređene kemijsko-tehnološkim postupcima.

argon    →   argon

Argon su 1894. godine otkrili Lord Raleigh i Sir William Ramsay (Škotska). Ime mu dolazi od grčke riječi argos što znači neaktivan. To je kemijski inertan, jednoatomni nezapaljivi plin bez boje i mirisa. Ne spaja s drugim elementima izuzev s fluorom. Argon se dobiva frakcijskom destilacijom tekućeg zraka. Upotrebljava se za zavarivanje kada je potrebno osigurati inertnu atmosferu.

aromatski ugljikovodici    →   aromatic compounds

Aromatski ugljikovodici velika su skupina nezasićenih cikličkih ugljikovodika koji sadrže jedan ili više benzenovih prstenova. Prema Kekuléovoj formuli u benzenovom prstenu (C₆H₆) nalaze se tri dvostruke veze i može se prikazati kao cikloheksatrien. Kemijska svojstva benzena se, međutim, znatno razlikuju od spojeva koji sadrže dvostruke veze. Sve veze u benzenu su iste dužine i nalaze se između dvostruke i jednostruke C-C veze.

Arheniusova jednadžba    →   Arrhenius equation

Jednadžba oblika

gdje je k konstanta brzine kemijske reakcije, A kolizijski faktor, E_a energija aktivacije, T temperatura, R plinska konstanta.

Dijagram ln k - 1/T jest pravac čiji je nagib -E_a/R a presjek s osi x lnA. Jednadžba se zove prema njenom autoru Svantu Arrheniusu.

azbest    →   asbestos

Azbest je vlaknasti amfibolit, silikatni mineral. Njegova toplotna otpornost, kemijska inertnost i visoki električni otpor omogućili su mu veliku komercijalnu primjenu. Međutim sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća otkriveno je da azbest uzrokuje azbetozu (teški poremećaji u radu pluća). Od tada je njegova upotreba vrlo ograničena i to samo uz primjenu posebnih sigurnosnih mjera.

astat    →   astatine

Astat su 1940. godine otkrili Emilio Gino Segrè, Dale R. Corson i K. R. MacKenzie (USA). Ime mu dolazi od grčke riječi astatos što znači nepostojan. To je radioaktivni element s kratkim vremenom poluraspada (7.5 sati). Kemijski je sličan ostalim halogenima. Astat se može pripraviti bombardiranjem bizmuta alfa-česticama. U tragovima se nalazi u uranovim rudama.