Kemijsko staklo je posebno, otporno staklo za izradu kemijskog posuđa, sastavljeno od kvarca i oksida bora, barija, cinka i aluminija.
Kemijsko svojstvo je svojstvo koje se promatra pri pretvorbi tvari u jednu ili više novih tvari. Mjerenje kemijskog svojstva uvijek uključuje kemijsku promjenu. Primjerice, da bismo utvrdili zapaljivost benzina, moramo ga zapaliti pri čemu dobivamo ugljikov dioksid i vodu.
Kemijske sirovine su frakcije nafte koje služe za dobivanje organskih kemikalija, uglavnom su to rafinirani plin i nafta, odnosno frakcijski dijelovi benzina.
Kemijski simboli su skraćeni način prikazivanja elemenata u formuli ili jednadžbi. Svaki simbol predstavlja jedan atom i obično sadrži prva dva slova grčkog ili latinskog naziva elementa.
Kemijske elemente prikazujemo njihovim simbolima, a kemijske spojeve skupom simbola onih elemenata koji tvore dotični spoj. Taj skup simbola, koji prikazuje koji su atomi i u kojem brojčanom odnosu spojeni u kemijskom spoju, nazivamo formulom kemijskog spoja.
U formuli nam kemijski simbol kazuje koji je element prisutan u spoju, a njegov indeks nam kaže koliko ima atoma tog elementa u spoju. Iz formule sumporne kiseline H2SO4 vidimo da se molekula sulfatne kiseline sastoji od dva atoma vodika, jednog atoma sumpora i četiri atoma kisika.
Konvencija o kemijskom oružju u članku 2, odlomak 1 definira kemijsko oružje kao:
Kemijsko oružje znače sljedeće, zajedno ili posebno:
(a) Bojni otrovi i njihovi prekurzori, izuzev kad su namijenjeni za svrhe koje nisu zabranjene ovom konvencijom, tako dugo dok su tipovi i količine u skladu s tim svrhama;
(b) Vojna oprema i uređaji, posebno dizajnirani da izazovu smrtnu ili drugu ozljedu otrovnim svojstvima tih bojnih otrova specificirani su u podparagrafu, koji bi bili objavljeni kao rezultat upotrebe takve vojne opreme i uređaja;
(c) bilo koja oprema specijalno namijenjena za direktnu upotrebu vojne opreme i uređaja koji su specificirani u podparagrafu (b).
Toplina kemijske reakcije ili entalpija kemijske reakcije jest toplina koja se oslobađa ili apsorbira prilikom kemijske reakcije. Ako se toplina oslobađa, govorimo o egzotermnim a ako se apsorbira, o endotermnim reakcijama. Toplina kemijske reakcije ne ovisi o putu kojim se reakcija odvija već samo o početnom i konačnom stanju tvari kemijskog sustava.
Analitička vaga je instrument za precizno određivanje mase tvari. Analitička vaga osjetljiv je i skup instrument, a o njezinoj ispravnosti i preciznosti ovisi točnost rezultata analize. Najrašireniji tip analitičke vage jest vaga nosivosti 100 g i osjetljivosti 0.1 mg. Ni jednu kvantitativnu kemijsku analizu nije moguće napraviti bez upotrebe vage jer, bez obzira na metodu koju koristimo, uvijek treba odvagati uzorak za analizu i potrebne količine reagensa za pripravu otopina.
Analitičke vage smještaju se u staklene ormariće koji ih štite od prašine i zračnih struja koje bi mogle poremetiti položaj ravnoteže. Stalak vage pričvršćen je na debelu staklenu ili kamenu ploču kako bi se manjile vibracije, dok se horizontalnost vage provjerava ugrađenom okruglom libelom . Os oko koje se okreće poluga vage oštri je brid trostrane ahatne prizme (ahat se odabire zbog svoje tvrdoće) koji se nalazi na ravnoj podlozi od istog materijala. Zdjelice su također obješene na ahatne noževe. Noževi (prizme) i ležajevi najodgovorniji su za preciznost analitičke vage i treba ih čuvati od oštećenja. Stoga poluga i zdjelice leže na ležajevima samo kada promatramo njihanje vage dok u svakom drugom slučaju vaga mora biti zakočena.
Princip rada moderne laboratorijske vage temelji se na svojem prethodniku - vagi s jednakim krakovima. Tijelo nepoznate mase stavlja se na jednu stranu vage a utezi poznate mase na drugu. Kada se pokazivač vrati u središnji položaj, sile na oba kraka su jednake, a težina nepoznatog predmeta odredi se iz masa dodanih utega.
Moderne elektroničke laboratorijske vage temelje se na mjerenju struje potrebne da se pokretna elektromagnetna zavojnica vrati na svoju nultu poziciju iz koje je pomaknuta zbog opterećivanja vage tijelom čija se masa mjeri.
Katalizatori su tvari koje ubrzavaju kemijsku reakciju i nakon reakcije ostaju nepromijenjeni. Katalizatori koji se nalaze u istoj fazi kao i reaktanti nazivaju se homogeni katalizatori (npr. enzimi u bioreakcijama). Isto tako, oni katalizatori koji su u različitoj fazi heterogeni su katalizatori (npr. metali ili oksidi u plinskim reakcijama).
Katalizatori ne mogu izazvati kemijsku reakciju niti mogu pomaknuti položaj ravnoteže. Katalizatori snižavaju energiju aktiviranja reakcije (Ea), odnosno omogućavaju većem broju molekula da prijeđu energetsku barijeru (Ea’) čime se reakcija ubrzava. Ukupna energija reakcije (Er) ostaje nepromijenjena.
Fugacitet (f) je termodinamička funkcija koja se koristi umjesto parcijalnih tlakova kod reakcija u kojima sudjeluju realni plinovi. Za neku komponentu smjese definiran je kao
gdje je μ kemijski potencijal.
Fugacitet plinova jednak je tlaku koji bi plin imao da je idealan. Fugacitet tekućina i čvrstih tvari jednak je fugacitetu para s kojima su u ravnoteži. Aktivitet je odnos fugaciteta i fugaciteta standardnog stanja.
Generalić, Eni. "Kemijska ravnoteža." Englesko-hrvatski kemijski rječnik & glosar. 29 June 2022. KTF-Split. {Datum pristupa}. <https://glossary.periodni.com>.
Glosar
Periodni sustav