KEMIJSKI RJEČNIK

Curiejeva temperatura    →   Curie temperature

Curiejeva temperatura ili Curiejeva točka je temperatura na kojoj materijal postaje paramagnetičan. Povećanjem temperature oscilacije atoma i iona u kristalnoj rešetki tako su velike da dolazi do proizvoljne orijentacije rezultirajućih magnetnih momenata i metal prestaje biti feromagnetičan. Za željezo to se događa na temperaturi od 760 °C a kod nikla na 356 °C. Ime je dobila u čast francuskog fizičara Pierrea Curiea (1859.-1906.).

električno polje    →   electric field

Ako na malu količinu naboja djeluje sila, u njegovoj blizini postoji električno polje. Električno polje, E, definira se uz pomoć elektrostatske sile, F, koja djeluje na točkasti pozitivni probni naboj, q_p, smješten u polje:

SI jedinica za električno polje je N C^-1 ili V m^-1.

Električno polje mirnog naboja q na udaljenosti r od naboja dano je izrazom:

gdje je ε_o permitivnost, jednaka ε₀=8.85×10^-12 C² N^-1 m^-2.

feromagnetizam    →   ferromagnetism

Feromagnetčne tvari, unutar određenog temperaturnog područja, zadržavaju magnetska svojstva kada se ukloni vanjsko magnetno polje. Pri običnim temperaturama jedino su željezo, nikal, kobalt i njihove legure feromagnetični. Feromagnetizam nastaje zbog toga što feromagnetične tvari sadrže mala područja (domene) u kojima su magnetski momenti pojedinačnih atoma orijentirani u istom smjeru. U nemagnetiziranom komadu feromagnetičnog materijala magnetski momenti domena orijentirani su proizvoljno. Stavljanjem u magnetsko polje rezultirajući magnetski momenti pojedinih polja orijentiraju se u jednom smjeru, što dovodi do jakog magnetskog efekta. Uklanjanjem vanjskog magnetnog polja ovi materijali i dalje zadržavaju svoj magnetizam jer magnetski momenti pojedinih područja ostaju istosmjerno orijentirani. Povećanjem temperature iznad Curieove temperature (ili Curieove točke) feromagnetični materijali postaju paramagnetični.

izobata    →   isobath

Izobate su linije koje spajaju točke jednake dubine (u oceanima, morima, jezerima). Ime je došlo od grčke riječi bathus što znači dubina.

izohora    →   isochore

Izohora je linija koja spaja točke konstantnog volumena na grafičkom prikazu fizikalnog sustava.

izoterma    →   isotherm

Izoterma je linija koja spaja točke jednake temperature na grafičkom prikazu fizikalnog sustava.

kristalna rešetka    →   lattice

Kristalna rešetka je trodimenzionalni razmještaj točaka koje imaju ponavljajući uzorak kod kristala. Ne smiju se miješati atomi s točkama kristalne rešetke: točke kristalne rešetke su izolirane točke u prostoru a atomi su fizički objekti.

tekući kristal    →   liquid crystal

Tekući kristali su tvari u fizikalnom stanju koje je između kristalnog stanja i taline. To stanje se zove mezofaza, a nastaje pri točki taljenja. Najvažnije mezofaze su nematična, holesterična i smektična koje se razlikuju po molekulskim orijentacijama.

lumen    →   lumen

Lumen (lm) je izvedena SI jedinica svjetlosnog toka. Definiran je svjetlosnim tokom što ga u ugao (prostorni kut) jednog steradijana odašilje točkasti izvor svjetlosti kojemu je svjetlosna jakost u svim smjerovima jedna kandela (1 lm = 1 cd·sr).

fluor    →   fluorine

Fluor je 1886. godine otkrio Henri Moissan (Francuska). Ime mu dolazi od latinske riječi fluere što znači teći jer se njegov mineral fluorit (CaF2) upotrebljavao za snižavanje točke topljenja. To je svjetložuti do zelenkasti plin s oštrim nadražujućim mirisom. Najreaktivniji je od svih elemenata i može oksidirati gotovo sve što dođe s njim u dodir. Fluor je jako otrovan plin. Nadražuje na dodir. U prirodi se pojavljuje samo u spojevima, od kojih su najvažniji fluorit (CaF₂), kriolit (Na₃AlF₆) i fluorapatit (Ca₅(PO₄)₃F). Dobiva se elektrolizom kalij fluorida u bezvodnom fluorovodiku. Primjenjuje se za punjenje rashladnih uređaja (freon) i polimerizaciju u politetrafluoretilen (PTFE).