KEMIJSKI RJEČNIK

dijageneza    →   diagenesis

Dijageneza je proces pretvaranja sedimenata u sedimentne stijene. Litifikacija (doslovno pretvaranje u stijene) sedimenta obično se postiže nekim vezivnim agensom. Kako se težina nataloženog materijala povećava, zrna se približavaju a pore se smanjuju istiskujući sadržanu vodu. Ova voda može sadržavati otopljene mineralne komponente koje se talože u porama. To uzrokuje cementaciju koja počinje vezivati individualne čestice u jednu cjelinu. Daljnje zbijanje uzrokuje rekristalizaciju minerala i čini stijene tvrđima.

dijaliza    →   dialysis

Dijaliza (grč. razrješavanje), postupak razdvajanja tvari iz otopine na temelju razlika u sposobnosti difuzije kroz polupropusne membrane (pergament, nitroceluloza, životinjske opne i sl.). Kroz takve membrane prolaze otopljene tvari a zaostaju čestice koloidnih dimenzija. Na taj se način iz otopine mogu odijeliti niskomolekularni od visokomolekularnih spojeva koji kroz pore membrane ne mogu proći. Postupak je vrlo spor pa se ubrzava primjenom električnog polja - elektrodijaliza.

difuzija    →   diffusion

Difuzija je spontano miješanje dviju ili više tvari kroz njihovu dodirnu površinu ili propusnu membranu. Čestice (atomi, molekule, ioni itd.) putuju iz područja više u područje niže koncentracije. Difuzija se najbrže odvija u plinovima, sporije u tekućinama a najsporije u čvrstim tijelima. Difuzija je jedan od mehanizama (uz konvekciju i migraciju) odgovoran za transport mase u otopini. Teoretska osnova difuzije dana je Fickovim zakonom.

dipol    →   dipole

Dipol je čestica koja sadrži par odvojenih suprotnih naboja na konačnoj udaljenosti. Ako molekula sadrži spojene atome različitog afiniteta za elektrone, onda je veća gustoća elektrona oko atoma većeg afiniteta za elektrone. Time dolazi do asimetrične raspodjele negativnog naboja u molekuli, tj. jedan dio molekule postaje relativno negativno nabijen (kome je bliži elektronski par) a drugi postane relativno pozitivno nabijen. Takav dipolni karakter imaju molekule klorovodika (HCl), vode (H₂O) i amonijaka (NH₃) jer atomi klora, kisika i dušika imaju veći afinitet za elektrone nego atomi vodika.

emulzija    →   emulsion

Emulzije su koloidni sustavi u kojima su sitne kapljice jedne tekućine dispergirane u drugoj tekućini (npr. ulje u vodi ili voda u ulju). Ovakvi sustavi zahtijevaju prisutnost emulgatora koji će stabilizirati dispergirane čestice.

fermioni    →   fermion

Fermioni su čestice sa spinom jednakim 1/2·k, gdje je k neparni cijeli broj. Fermioni su čestice koje se pokoravaju Fermi-Diracovoj statistici, primjerice, elektron, proton, neutron, muon itd.

filtar    →   filter

Filtar je naprava za odjeljivanje krutih čestica iz tekućina i plinova. Najjednostavniji laboratorijski filtar za tekućine je lijevak s konusnim papirom (filtar papir). Također se kao filtri koriste kontejneri s poroznom bazom od sinter-stakla.

gravitacijska konstanta    →   gravitational constant

Gravitacijska konstanta (G) univerzalna je konstanta u jednadžbama za privlačnu silu između dvije čestice

gdje je r udaljenost između dvije čestice a m₁ i m₂ su njihove mase.

Einstein, Albert    →   Einstein, Albert

Albert Einstein(1879.-1955.) američki je fizičar njemačkog porijekla. Mladost je proveo u Minhenu, Italiji i Švicarskoj, gdje 1900. završava studij na Tehničkoj visokoj školi u Cirihu. Od 1902. do 1909. radi u Bernu u patentnom uredu. U tom razdoblju otkrio je niz osnovnih zakona prirode (brzinu svjetlosti kao maksimalnu brzinu, dilataciju vremena i novu interpretaciju dilatacije dužina, ekvivalentnost mase i energije, korpuskularnu prirodu svjetlosti i princip ekvivalencije, osnovu opće teorije relativnosti). Einsteinovo je glavno djelo teorija relativnosti koja je ne samo od osnovne važnosti kao temeljni okvir za daljnji razvoj teorijske fizike već duboko zahvaća i u filozofske koncepcije, napose o prostoru i vremenu, a povrh toga u probleme kozmologije i kozmogonije (Relativnost). Osim teorije relativnosti Einstein je fizici dao i druge važne priloge. Tako je 1905. uveo hipotezu o kvantnima svjetlosti ili fotonima, tj. pretpostavku da se svjetlost može shvatiti i korpuskularno, kao roj čestica, kada treba da se objasne neke pojave, napose fotoefekt (Hallwachs, 1888.). Godine 1917. izveo je prve kvantne zakone za materiju. Za radove na polju kvantne teorije dodijeljena je Einsteinu 1921. Nobelova nagrada za fiziku.

elektroliti    →   electrolytes

Elektroliti su tvari koje rastaljene ili otopljene u vodi provode električnu struju. Taljenjem ili otapanjem disociraju na električki nabijene čestice (ione) koje provode električnu struju. Pri prolazu električne struje dolazi do prijenosa materije. Pozitivno nabijene čestice (kationi) putuju prema negativnom polu (katodi) a negativno nabijene čestice (anioni) putuju prema pozitivnom polu (anodi). Tekući metali obično se ne smatraju elektrolitima. Krute ionske vodiče (npr. natrijev sulfid) također ubrajamo u elektrolite. Ovisno o tome kako provode električnu struju tvari možemo podijeliti na jake elektrolite, slabe elektrolite i neelektrolite.