Prijenosni brojevi iona omjeri su ukupne struje koju taj ion nosi tijekom elektrolize. Različiti ioni nose različite omjere struje zato što se različiti ioni kreću različitim brzinama pri istom naponu. Općenito, kationi i anioni nemaju jednake prijenosne brojeve.
Geigerov brojač (Geiger Millerov brojač) uređaj je za određivanje i mjerenje ionizirajuće radijacije. Sastoji se od cijevi s plinom pri niskom tlaku (obično argon ili neon s metanom) u kojoj se nalaze cilindrična katoda kroz čiji centar prolazi anoda u obliku tanke žice. Između elektroda narinuta je razlika potencijala od oko 1 000 V. Kroz prikladan otvor (prozor) u cijev ulazi ionizirana čestica ili foton izazivajući nastanak iona a jaka potencijalna razlika će ga usmjeriti na odgovarajuću elektrodu što će izazvati lančanu ionizaciju. Konačni strujni puls može se brojati odgovarajućim elektronskim krugom ili jednostavno preusmjeriti na zvučnik instrumenta. Uređaj je izmislio 1908. njemački fizičar Hans Geiger (1882.-1945.), a 1928. zajedno s W. Mullerom ga je unaprijedio.
Atomi mogu u vezu angažirati jedan ili više elektrona. Valenciju atoma, koja proizlazi iz stehiometrijskog odnosa međusobno spojenih atoma, nazivamo stupnjem oksidacije ili oksidacijskim brojem. Oksidacijski broj atoma u elementarnom je stanju nula. Atom veće elektronegativnosti ima negativan, a atom manje elektronegativnosti pozitivan oksidacijski broj.
Valni broj je broj valnih ciklusa po jedinici udaljenosti. Na nesreću postoje dvije definicije valnog broja.
Valni broj, k, najčešće se definira kao
gdje je λ valna duljina, vp fazna brzina vala a ω kružna frekvencija.
Manje česta definicija valnog broja je
Uvijek se mora naglasiti koja se definicija koristi. Naširoko se koriste kod infracrvene spektroskopije i obično se izražavaju u cm-1.
Brønstedova kiselina je tvar koja u kemijskoj reakciji daje proton.
Brønsted-Lowryeva teorija kiselina i lužina: Kiselina je tvar koja daje proton (protondonor) a lužina je tvar koja prima proton (protonakceptor).
Aktinoidi (aktinidi) su smješteni unutar 7. periode u 3. podljusci. Imaju nepopunjene niže f-podljuske te se stoga nazivaju unutrašnji prijelazni elementi ili f-elementima. U skupinu aktinoida spadaju elementi od rednog broja 90 do rednog broja 103, a često se u aktinoide svrstava i aktinij (Ac). U skupinu aktinoida spadaju: torij (Th), protaktinij (Pa), uranij (U), neptunij (Np), plutonij (Pu), amercij (Am), kurij (Cm), berkelij (Bk), kalifornij (Cf), einsteinij (Es), fermij (Fm), mendelevij (Md), nobelij (No) i lawrencij (Lr). Svi poznati izotopi ovih elemenata radioaktivni su. Samo se Th i U u prirodi javljaju u znatnijim količinama. Tragovi Pa, Np i Pu pronađeni su u uranijevim i torijevim rudama a veće količine dobivaju se iz nuklearnih reaktora.
Energija aktivacije ili energija aktiviranja reakcije (Ea) energija je koju je potrebno dovesti molekulama da međusobno reagiraju. Da bi molekule kemijski reagirale, moraju se sudariti, ali međusobno mogu reagirati samo one molekule koje imaju veću energiju od energije aktiviranja. U kemijskoj kinetici energija aktivacije je visina potencijalne barijere koja odvaja produkte od reaktanata. Što je energija aktivacije veća, to manji broj molekula može prijeći vrh energetske barijere i reakcija je sporija.
Reakcije adicije obično se pojavljuju kod nezasićenih spojeva i uključuju adiciju jedne molekule (reaktanta) preko nezasićene veze (npr. dvostruka ili trostruka veza) na drugu molekule (supstrata) čime se dobije jedinstven produkt koji je formiran kombinacijom obadviju reagirajućih molekula.
Npr. adicija broma preko dvostruke veze etena u reakciji adicije da nastane dibrometan.
Generalić, Eni. "Brom." Englesko-hrvatski kemijski rječnik & glosar. 29 June 2022. KTF-Split. {Datum pristupa}. <https://glossary.periodni.com>.
Glosar
Periodni sustav